ULICNA NOMENKLATURA GRADA SPLITA KAO ODRAZ POLITICKIH I KULTURNIH PROMJENA

Abstract

The paper analyzes the odonyms of the city of Split based on city plans dated 1976 and 2012. Street names, as part of the semiosphere in which every odonym is carefully chosen, are analysed in an a) empt to discover the social and political circumstances that gave rise to specific names. In addition, street naming as a political act based on a notion of power is seen as an act that has implications in forming collective identity, as will be demonstrated by analyzing local, regional and national (supranational) odonyms. As political features, odonyms are o( en ignored by the local population, and replaced by local names that arise from everyday usage and emotional a) achment to particular places.

Headnote

U radu se razmatra uli!na nomenklatura grada Splita putem analize i interpretacije planova grada iz 1976. i 2012. godine. Shva#aju#i imena ulica i trgova kao dio semiosfere u kojoj je svaki hodonim pomno odabran, njihovom analizom nastoje se prikazati drustvena i politi!ka ozra!ja navedenih razdoblja. Tako&er, imenovanje ulica povezuje se s politi!kim djelovanjem, kao odrazom mo#i, sto za cilj ima utjecaj na identitetske oznake stanovnistva koje zivi na odre&enom prostoru. U sklopu istrazivanja obra&ena je i prostorna identi" kacija hodonima, !ijom se analizom nastoji utvrditi "dise" li prostor Splita, na temelju hodonima, lokalno, regionalno ili nacionalno (supranacionalno). Kao suprotnost sluzbenoj uli!noj nomenklaturi koja je u domeni politi!kih odluka, rad prikazuje i imenovanje mjesta u gradu Splitu od strane lokalnog stanovnistva kao rezultat svakidasnjih praksi i privrzenosti mjestu stanovanja, rada i ostvarenja razli!itih potreba.

Klju!ne rije!i: prostor, kulturni krajolik, hodonimi, razine prostorne identi" kacije, Split

Street Names in the City of Split as Reflection of Political and Historical Changes

Summary

The paper analyzes the odonyms of the city of Split based on city plans dated 1976 and 2012. Street names, as part of the semiosphere in which every odonym is carefully chosen, are analysed in an a) empt to discover the social and political circumstances that gave rise to specific names. In addition, street naming as a political act based on a notion of power is seen as an act that has implications in forming collective identity, as will be demonstrated by analyzing local, regional and national (supranational) odonyms. As political features, odonyms are o( en ignored by the local population, and replaced by local names that arise from everyday usage and emotional a) achment to particular places.

Key words: space, cultural landscape, odonyms, spatial identity levels, Split

Uvod

Iako se od samih za"etaka geogra' ja bavi ' zi"kom dimenzijom prostora, u posljednjim desetlje %ima dolazi do tzv. prostornog obrata (engl. spatial turn) kada prostor prestaje biti neutralna komponenta na koju se kulturna zna"enja samo gomilaju. Na taj na"in prostor postaje analiti"ki potentniji te "ini podlogu za siru interpretaciju i analizu (,apo i Gulin Zrni% 2011: 10). Kod prikazivanja javnog prostora, socijalne grupe selektivno biraju elemente iz zajedni "ke tradicije kojima %e prikazati kontinuitet naseljenosti odre$enog prostora, zajedni"ku proslost i kulturu. Konkretnije, biraju se elementi preko kojih se socijalna grupa identi' cira. Socijalne grupe stvaraju kognitivan i/ili afektivan odnos prema objektima u prostoru te pretvaraju materijalno okruzenje u prostor ispunjen simboli"kim zna"enjem. Tako je svakodnevni prostor "ovjeka odraz njegove povezanosti s odre$enim mjestom. U tom pogledu osobito su zanimljivi gradovi, budu%i da je zivot u njima ubrzan i komprimiran, a socijalne strukture, poput, primjerice, institucija vlasti, nastoje prihvatljive drustvene obrasce integrirati u (urbani) kulturni krajolik. Stoga se kulturni krajolik moze tuma"iti kao najava, objava i izlozenost podataka o socijalnim grupama koje nastanjuju odre$eni prostor. Ugra$eni ili antropogeni krajolik sadrzi slojeve informacija o sustavima vrijednosti, sklonostima, uvjerenjima, strahovima i istinama svojih "kreatora". U tom kontekstu arhitektura je jedan od glavnih jezika modernog drustva, koji ozna"ava duhovnu dimenziju investitora, arhitekata i korisnika (Czepczynski 2008: 2). Me$utim, uz prostorni raspored i me$usobni odnos2morfoloskih elemenata svakog naselja, odnosno grada zna"ajno je i njihovo imenovanje, budu- %i da se preko geografskih imena (toponima) prostor prepoznaje, pamti i dijeli. Geografska imena zapravo opisuju prostor, odnosno sadrzavaju najkra%i mogu%i jezi"ni opis prostora i orijentacijskog su zna"aja (Fari"i% 2007: 150; 2011: 52). Me$utim, geografska imena pojedinih prostornih jedinica, poput imena ulica i trgova (hodonimi), iako imaju ponajprije orijentacijsku ulogu ipak su u najve%oj mjeri nositelji odgovaraju%e simbolike. Da su hodonimi nositelji simboli"ne poruke koju propagira vladaju%a ideologija (Marjanovi% 2007: 109), dokazuju u"estala preimenovanja uli"ne nomenklature u proslosti koja su u pravilu uvijek u uskoj vezi s povijesno-politi"kim promjenama u drustvu. Naime, ulice upravo zbog svoje prvotne orijentacijske uloge i pripadaju sferi "obi"nih" stanovnika, ali ujedno imaju mo% da prenesu poruku na suptilan na"in. Stoga je njihova najve%a prednost pred drugim komemorativnim simbolima, poput spomenika, memorijalnih centara ili muzeja, u tome sto su "sveprisutne" i lisene osje%aja "uzvisenosti" (Azaryahu i Kook 2002: 199). Na taj na"in uli"na nomenklatura postaje sredstvo vladaju%e elite da kroz urbani krajolik kreira sustav misljenja to jest "prihvatljivu" uni' ciranu nacionalnu kulturu (Rihtman-Augustin 1995; Alderman 2003; Begonja 2006; Marjanovi% 2007; Dwyer i Alderman 2008; Stani%, Sakaja i Slavuj 2009; Mirosevi % 2011a).

U tom konteksu prostor je objekt u kojem su subjekti socijalne skupine (pasivne i aktivne) te se u njemu o"ituju sfere ljudskih odnosa i djelovanja. Kroz me$usobnu isprepletenost i povezanost objekta i subjekta dolazi do stvaranja kolektivnih, to jest prostornih identiteta na razli"itim razinama prostorne povezanosti od makrorazine do mikrorazine. U mnostvu de' - nicija identiteta bitna je odrednica dinami"nost njegove izgradnje, odnosno ljudsko djelovanje i me$udjelovanje u razli"itim sferama drustvenih odnosa (Cifri% i Nikodem 2006: 182).

Metodologija, cilj i pregled dosadasnjih istrazivanja

O uli"nom nazivlju objavljen je znatan broj stru"nih i znanstvenih radova u kojima su istraziva "i razli"itih znanstvenih disciplina nastojali prikazati problematiku imenovanja/preimenovanja uli"nog nazivlja. Tako Stani%, Sakaja i Slavuj (2009) u svom radu o preimenovanju zagreba"kih ulica navode tri glavna izvorista zastupljenosti takve tematike u inozemnim znanstvenim radovima; raspad velikih kolonijalnih sustava, raspad socijalisti"kog sustava i etni"ki prijepori. U takvim klju"nim drustveno-politi"kim lomovima socijalne skupine obnavljaju ili nanovo izgra$uju svoja kolektivna sje%anja a osobito se u tom pogledu isti"e nacionalna identi' kacija. Stoga u takvim okolnostima dolazi do snazne prisutnosti politi"- kih i ideoloskih tema u javnom zivotu, a upravo elementi urbanog krajolika, odnosno ulice postaju sredstava prezentacije, to jest nositelji odre$ene simbolike. Navedeni rad, te raniji "lanak Ivane Crljenko (2007), donose pregled inozemnih autora koji su u svojim radovima istrazivali proces preimenovanja ulica. Me$u njima se isti"u Azaryahu (1997., 1999), te njegov rad s Kook (Azaryahu i Kook 2002), potom Yeoh (1992; 1996), Alderman (2000; 2003) i dr. U Hrvatskoj tom su se temom bavili Jeli% i Klemen"i% (1990), Rihtman-Augustin (2000), Crljenko (2006), Kodrnja (2006) i Letica (2007). Budu%i da je o imenovanju/ preimenovanju ulica i trgova te njihovoj politi"ko-ideoloskoj pozadini u inozemstvu napisan znatan broj radova, a s obzirom na dosadasnji znanstveni doprinos u pogledu istrazivanja i radova na temu imenovanja i preimenovanja ulica, potrebno je detaljnije se osvrnuti na pojedine hrvatske autore koji su pisali o toj tematici. Prvi, pionirski rad o uli"noj nomenklaturi, ujedno i prvi rad koji se bavi uli"nom nomenklaturom po identitetskom i simboli"kom klju"u, je rad Dunje Rihtman-Augustin (1995), objavljen u "asopisu Matice hrvatske Vijenac, u kojem autorica imena ulica i trgova promatra kao politi"ke simbole. U pogledu metodologije i detaljnijeg prou"avanja uli"ne nomenklature zna"ajan je magistarski rad Ivane Crljenko Regionalni identitet u urbanom pejsazu Sjevernoga hrvatskog primorja: prostorna i zna"enjska analiza gradske toponimije (2006), koji je dijelom publiciran u njezinim kasnijim "lancima (2007; 2008). U tim radovima razra$ena je kategorizacija i statisti"ka analiza hodonima koja je "inila podlogu budu%im istrazivanjima Marjanovi%a (2007), Stani%, Sakaje i Slavuj (2009), Mirosevi% (2011a; 2011b) te Mirosevi% i Vukosava (2010). O upisivanju ili brisanju nacionalne povijesti i kulturne tradicije u uli"noj nomenklaturi kroz razli"ita povijesna razdoblja isti"u se radovi Begonje (2006), Grgina (2007) i Simprage (2008).

Upravo na temelju spomenutih radova i koristene metodologije ovaj rad analizira uli"nu nomenklaturu Splita. Za grad Split,1 odnosno gradske kotareve is"itava se simbolika uli"- ne nomenklature za socijalisti"ko razdoblje (stanje 1976.) te suvremeno razdoblje (stanje 2012.), pri "emu se posebno izdvaja proces preimenovanja ulica iz 1991. godine, kada se prilikom osamostaljenja Hrvatske biljezi najintenzivniji proces preimenovanja ulica. Za socijalisti "ko razdoblje (plan grada iz 1976. godine) analizirano je 239 hodonima, te 410 hodonima za razdoblje nakon neovisnosti (plan grada iz 2012. godine). Treba istaknuti da je gotovo dvostruko ve%i broj hodonima u razdoblju nakon stjecanja neovisnosti posljedica sirenja gradske zone i ure$enja komunalne infrastrukture, te funkcionalno i imensko segmentiranje postoje%ih ulica prilikom preimenovanja 1991. godine.

Metodologija rada, kako je ve% istaknuto, preuzeta je od autora koji su se bavili analizom uli"nog nazivlja. Takva se metodologija sastoji od statisti"ke analize hodonima: kvantitativne (gra' "ki predo"eni broj"ani pokazatelji) te interpretativne. U konkretnom slu"aju to su planovi grada Splita za navedena razdoblja, kao kvalitativni dio analize hodonima.2 Budu%i da je razinu kolektivne identi' kacije, odnosno povezanosti tesko izmjeriti i de' nirati, pa "ak i izjasnjavanjem samih stanovnika, izrazenost "osje%aja zajednistva" pokusava se interpretirati i egzaktno odrediti kroz analizu hodonima (Crljenko 2008: 71; Mirosevi% 2011a: 85). Dakle, analiziranjem i "is"itavanjem" simbolike upisane u uli"noj nomenklaturi nastoji se otkriti povezanost socijalnih skupina i ideologije, odnos politi"kih utjecaja u tim dvama razdobljima te odnos izme$u imenovanja ulica i trgova i konstrukcije prostornih identiteta, jer se preko hodonima u urbanom krajoliku komemorira sluzbena, uglavnom selektivna, verzija povijesti (Grgin 2007: 284).

Cilj rada je prikazati politi"ke i ideoloske orijentacije na osnovi analize politi"kih simbola sadrzanih u uli"noj nomenklaturi. Konkretnije, pokusat %e se prikazati koje su osobe, doga- $aji, institucije i dr., odabrani da budu nositelji povijesno-kulturnih odrednica grada Splita u promatranim razdobljima. Stoga su imena ulica i trgova podjeljena na deskriptivne kategorije: "osobe", "patronimici", "imena geografskih objekata", "imena s politi"ko-ideoloskim konotacijama", "doga$aji" i "institucije". Zbog zna"ajne zastupljenosti, ali i promjenjivosti, kategorija "osobe" podijeljena je na: "umjetnici", "sveci/sve%enstvo", "hrvatski vladari", "pripadnici NOB-a", "politi"ari", "znanstvenici", "sportasi" i ostali. Namjera je prikazati politi"ku i kulturnu promjenu koja se doga$a 1991. godine, kada se masovno brise komemorativna povijest socijalisti"kog vremena, a u prvi plan dolazi isklju"ivo hrvatska povijesno-geografska simbolika, koja svoje mjesto uvelike pronalazi u uli"noj nomenklaturi grada.

Prisustvo politi"ke simbolike u javnom zivotu (primjerice spomenici ili imena ulica i trgova) vazna je sastavnica povijesnog sje%anja, a time i zna"ajan element u stvaranju kolektivne identi' kacije drustva (Azaryahu 1999: 256). Identi' kacija je proces u kojem se pojedinac poistovje%uje s grupom, to jest identi' cira kao pripadnik neke grupe, dok se grupno identi' - ciranje stvara razlikovanjem sebe od drugih, koje je istodobno prisutno na vise razina prostornosti (ulica, gradska "etvrt, grad, regija...), odnosno prostorni identitet naj"es%e uklju"uje lokalni, regionalni i nacionalni identitet kao tri osnovne razine prostornoga identiteta, ali i siri, kozmopolitski identitet, kao i uze poistovje%ivanje. Stoga je namjera autora analizirati izrazenost prostornih identiteta dvaju razdoblja na temelju hodonima (Saparov 2003: 103), pri "emu treba naglasiti da kategorizacija tih razdoblja nije identi"na. Za razdoblje samostalne Hrvatske prostorne razine su lokalna, regionalna te nacionalna. Lokalna identi& kacija uklju "uje osobe, doga$aje, institucije povezane s gradom Splitom (administrativni okvir gradskih kotareva) te imena geografskih objekata nazvanih prema nekom gradskom orijentiru, istaknutom geomorfoloskom obliku, hidroloskoj pojavi, predjelu i sl. Kod regionalne identi& - kacije uklju"ene su osobe, doga$aji, institucije koje su svojim radom ili djelovanjem vazne za historijsko-geografsku regiju Dalmaciju, dok je za imena geografskih objekata iz promatrane regije referentni okvir prostor juzne Hrvatske koji egzistira u okvirima "etiri zupanije.3 Za socijalisti"ko razdoblje, osim navedene tri prostorne razine, uklju"uje se i prostorna razina supranacionalnog identiteta koja obuhva%a hodonime koji su komemorirali osobe i doga$aje iz NOB-a ili socijalisti"ku ideologiju, te geografska imena koja se odnose na prostor Jugoslavije. Tako$er, u oba promatrana razdoblja prisutna je i strana identi' kacija. Tako kategorija "strani element" za suvremeno razdoblje uklju"uje osobe, doga$aje, geografska imena objekata koja se odnose na prostor izvan Hrvatske, dok za socijalisti"ko razdoblje obuhva%a prostor izvan teritorijalnih okvira Jugoslavije. S obzirom na to da (samo)identi' kacija moze istodobno biti prisutna na vise prostornih razina, nezahvalno je s pozicije istraziva"a subjektivno postavljati nekoga ili nesto u kalupe prostorno-identitetskih oznaka. Stoga se za kategoriju "osobe" koristi Hrvatski op,i leksikon (Kova"ec 1996) kao kriterij razvrstavanja regionalnog i nacionalnog identiteta u uli"noj nomenklaturi grada Splita te kao sveobuhvatni izvor informacija o osobama, doga$ajima, institucijama i dr. Tako$er, potrebno je istaknuti da pojedini hodonimi izrazavaju vise razina prostorne identi' kacije, primjerice istodobno iskazuju i lokalnu i regionalnu ili i regionalnu i nacionalnu, a ponekad i sve dimenzije prostorne identi' kacije, te stoga ukupan broj ulica ne odgovara ukupnom broju izrazenih prostornih identiteta. S obzirom na to da se rad fokusira na hodonime grada Splita, vazno je napomenuti speci' "nost primorskih mjesta kroz kontekst ure$enja i imenovanja obalnog pojasa. Stoga, u primjeru Splita, de' niciju hodonima, uz imena ulica i trgova, treba nadopuniti imenima Rive, to jest Obale te imenima Gata.

Sukladno Zakonu o naseljima (NN 54/88) za (pre)imenovanje ulica i trgova zasluzna su upravna tijela jedinica lokalne uprave koja na prijedlog Komisije (ili Odbora) za imenovanje ulica i trgova donose takve odluke. Iako se kod (pre)imenovanja uli"ne nomenklature prijedlozi temelje na prethodno pribavljenim misljenjima vije%a gradskih "etvrti (kotara), ipak su u kona"nici odraz volje manjine. U tom se kontekstu kroz interpretaciju uli"ne nomenklature analizira jedan od izvora gradnje identiteta, to jest "legitimiraju%i identitet" koji je produkt vladaju%ih drustvenih institucija (Petrovi% 2006: 219). Drustveni identitet nastaje u odre- $enom vremenu i sociokulturnom prostoru u kojem pripadnici neke zajednice aktivno ili pasivno sudjeluju. Osobito je aktivna uloga drustvene elite, koja uglavnom stvara ili podrzava odre$eni kolektivni identitet. Takvim izvoristima kolektivne identi' kacije pripadaju politi"- ki akteri i drustvene institucije, "iji se stavovi mogu is"itati iz analize hodonima budu%i da prezentiraju politi"ko-ideoloska stajalista (Azaryahu 1996: 320). Prate%i imenovanja i preimenovanja ulica i trgova nekog naselja kroz povijesna razdoblja mogu%e je is"itati smjernice (izvorista) kreiranja drustvenog identiteta.

Imena ulica i trgova kao elementi kulturnog krajolika

Oblik, zna"enje i reprezentacija obiljezja su krajolika u kojem se odrazavaju drustveni odnosi koji sudjeluju u njegovom stvaranju. Kulturni krajolik se gradi i kao takav treba biti promatran. Iako je kultura proces, a prostor, kao njezin sastavni dio, stalno u mijeni, izgradnja krajolika nema tu svjesnost, ve% se nastoji ' ksirati okolis i stvoriti odre$eni oblik krajolika. I zbilja, imenodavac ulice ne vidi mogu%nost njezine promjene, ve% nastoji ' ksirati zna"enje u prostoru, odnosno ' ksirati oblik krajolika. Nadalje, krajolik nosi i zna"enje, bolje re%i zna"enja, jer njih ima koliko i perspektiva gledanja na krajolik. Stoga je i ovaj rad jedno subjektivno "itanje krajolika. Shodno tome, zna"enja krajolika mogu biti visestruka. Ipak, zna"enje imena ulica sadrzano je u simbolici hodonima koja je poznata ljudima koji nastanjuju odre$eni prostor. Stoga bi se takva zna"enja mogla nazvati intersubjektivnima. Na taj na"in krajolik je promatran kao reprezentacija. Druga"ije re"eno, percepcija nekog krajolika uvijek je pod utjecajem ideologije. Takav pogled osobito je izrazen u urbanom kulturnom krajoliku, a time i u njegovim elementima, kao sto su ulice i trgovi. Upravo zbog na"ina imenovanja i preimenovanja ulice i trgovi su podlozni utiskivanju i is"itavanju povijesnih i suvremenih ideologija (Light 2004: 155).

Vladaju%a politi"ka struktura, interveniraju%i u domenu svakodnevnog zivota i "sva"ijeg" prostora, imenovanjem ulica iskazuje svoju mo%. Sam "in imenovanja, u smislu da postoji onaj koji se imenuje i onaj koji imenuje, u sebi otkriva pozicije mo%i. Koristenje ulica "ini da njihova imena postanu dio svakidasnjega diskursa socijalne interakcije, sto za rezultat ima ne samo sje%anje na osobe ili doga$aje koji se imenuju, ve% i njihovo "vra%anje u zivot", putem banalne, svakidasnje komunikacije. Na taj su na"in politi"ka tijela u mogu%nosti stvarati prihvatljivi "registar povijesti". Poveznica izme$u politike i povijesti s imenovanjem ulica je zna"ajna. Tako povijest i politika aktivno komuniciraju na kulturnoj sceni urbanog krajolika nerijetko brisu%i tragove svojih prethodnika (Czepczynski 2008: 49).

Za"eci sustavnog ozna"avanja ulica mogu se prona%i u osamnaestom stolje%u, kada su Svedska, Engleska i Pruska donijele odredbu o obveznom numeriranju ku%a i postavljanju uli"nih znakova na raskrizja zbog lakse regulacije urbanog podru"ja. Prva znakovita intervencija u uli"nu nomenklaturu dogodila se u vrijeme Francuske revolucije (Azaryahu 1996: 313). Kada je na Trgu Luja XV. srusen kip istoimenog vladara, trg je dobio novo ime - Trg Revolucije. Smatra se kako je od tog doga$aja politi"ka intervencija u uli"nu nomenklaturu postala snazno sredstvo oblikovanja francuskog politi"kog simbolizma, sto se nastavlja i kasnije kada se 1806. godine otvara Napoleonova ruta. Sli"na praksa postupno se po"ela primjenjivati i u ostalim europskim gradovima, da bi komemoracija uli"nog nazivlja dozivjela vrhunac krajem devetnaestog stolje%a usporedno s procesom nastanka nacionalnih drzava. Pri izgradnji nacionalnih drzava dolazi do "izmisljanja tradicija" (Hobsbawn 2006: 139) ili, bolje re"eno, selektivnog odabira tradicija za kojima se nerijetko poseze daleko u proslost, da bi se tim "inom stvorila primordijalna povezanost naroda s odre$enim prostorom. Takav proces u"inio je da imena ulica nisu vise rezervirana za vladaju%e dinastije, ve% se po"eo siriti spektar motiva u uli"noj nomenklaturi u svrhu izgradnje nacije. Posebna politi"ka kultura imenovanja ne samo ulica, ve% i cijelih gradova, skola i bolnica dogodila se na prostoru bivseg Sovjetskog Saveza. Ta je "kultura" imala za cilj veli"anje sovjetskih vo$a, zapo"evsi od smrti Lenjina, da bi svoj vrhunac dozivjela za Staljinove vladavine, tijekom koje su brojni gradovi od Rusije do ,eske nazvani njegovim imenom (Saparov 2003: 186).

Naravno, takve svjesnosti nije nedostajalo ni u Hrvatskoj. Osobito je taj proces imenovanja/ preimenovanja, uz veli"anje uloge vladara i politi"kog sustava, bio izrazen u socijalisti"- kom razdoblju. U tom se razdoblju u uli"nu nomenklaturu uvode motivi socijalizma, Narodnooslobodila "ke borbe, ali i stvaranje kulta li"nosti. Tako je "prisustvo" Josip Broza Tita bilo neizostavno u svim gradovima i naseljima na prostoru bivse Jugoslavije, i to ne samo u uli"noj nomenklaturi, nego je i veliki broj skola i javnih ustanova putem svog nazivlja sudjelovao u stvaranju takvog kulta (Barac-Grum 1988: 37).4 Tako$er, cilj je bio i utisnuti zna"ajke nove prostorne kolektivne jugoslavenske identi' kacije stanovnistva.

Nakon stjecanja neovisnosti, u Hrvatskoj kao postsocijalisti"koj zemlji odvija se prvotno proces dekanonizacije socijalizma i komunizma, sto za posljedicu ima brisanje mnogostrukih socijalisti"kih motiva iz uli"ne nomenklature5 te proces rekanonizacije koji upu%uje na povratak hodonimima iz predsocijalisti"kog razdoblja, ali i stvaranje novog kanona, ovoga puta samostalne Hrvatske. Motivi koji zahva%aju cijelu hrvatsku uli"nu nomenklaturu - motivi ranosrednjovjekovnih vladara (Borna, Ljudevit, Tomislav, Petar Kresimir, Zvonimir i dr.) (Grgin 2007: 285), zapravo su svojevrstan "provjerni" dokaz hrvatske samostalnosti i neovisnosti.

Prema Sluzbenom glasniku op,ine Split6 prva preimenovanja splitskih ulica i trgova (obala, gatova) dogodila su se u studenome 1991. godine. Prve intervencije u urbani krajolik Splita bile su preimenovanja Obale Jugoslavenske narodne armije u Obalu kneza Branimira, Balkanske ulice u Vukovarsku ulicu, Kragujeva"ke ulica u Vukasovi%evu ulicu, te Beogradske ulice u Bregovitu ulicu. Ve% je prva promjena naziva ulica ukazala na raskorak od ideologije Federacije, sto je i razumljivo s obzirom na vrijeme preimenovanja i politi"ke okolnosti, osobito po"etak Domovinskog rata. Tako je ve% najranijim preimenovanjem u suvremenu uli"nu nomenklaturu unesena simbolika Domovinskog rata (Vukovarska ulica). Sljede%e preimenovanje ulica (ozujak 1992.)7 obuhvatilo je ve%i broj hodonima: Gat 26. listopada 1944. - Gat Sv. Nikole, Gat proleterskih brigada - Gat Sv. Petra, Gat spanskih boraca - Gat Sv. Duje, Obala bratstva i jedinstva - Obala kneza Domagoja, Titova obala - Obala Hrvatskog narodnog preporoda, Setaliste Mose Pijade - Setaliste Ivana Mestrovi%a, Setaliste Alekse Dundi%a - Setaliste Alberta Maranguni%a, Lenjingradska ulica - Senjska ulica, Trg Oktobarske revolucije - Trg Mihovila Pavlinovi%a. Navedena preimenovanja/imenovanja ponajprije su istakla svece zastitnike. Devedesetih godina dvadesetog stolje%a hrvatsko su drustvo, uz politi"ke i sociostrukturne promjene, zahvatile i religijske promjene. Doslo je do porasta religioznosti hrvatskih gra$ana i ja"anja ukupnog drustvenog zna"aja religije i Crkve.8 Me$utim, valja naglasiti da je, bez obzira na utjecaj sociokulturnih promjena, u uli"noj nomenklaturi Splita kod najranijih preimenovanja prednost ipak dana svecima zastitnicima, koji se u najve%oj mjeri dozivljavaju sa stajalista gotovo svakodnevnog zivota zajednice, a osobito su u tome zna"ajni lokalni svetci zastitnici (sv. Duje). Na taj na"in nije doslo do isticanja Crkve, odnosno utiskivanja institucionalnosti religioznosti, ve% su u prvi plan istaknute poboznosti zajednice.9

Kategorije hodonima i njihova prostorna identifikacija

Kako je ve% istaknuto, odabiri hodonima ponajprije ovise o povijesno-politi"kom kontekstu u kojem nastaju te se njima komemorira sluzbena verzija povijesti. Naime, elementi kolektivne identi' kacije sastavljeni su od niza komponenti (povijesne osobe ili doga$aji, graditeljstvo, knjizevnost, politika i dr.) za kojima se poseze u dokazivanju zajednistva (Mirosevi% 2011b: 86). Radi lakse analize komemorativnog uli"nog nazivlja, hodonimi socijalisti"kog razdoblja i razdoblja hrvatske neovisnosti podijeljeni su u deskriptivne kategorije (Slika 1. i 2.). Kategorija "osobe" uklju"uje kulturne djelatnike (umjetnici), politi"are, izumitelje i znanstvenike, sportase, hrvatske vladare, svece i sve%enstvo, te osobe vezane za NOB i SFRJ. Druga kategorija "patronimici" odnosi se na starosplitske pu"ke rodove. Kategorija "imena geografskih objekata" odnosi se na prostorne orijentire koji se protezu od lokalnih/gradskih, regionalnih, nacionalnih, pa sve do globalnih. Preostale kategorije: "doga$aji", "institucije" i "imena s politi"kom konotacijom", odnose se na doga$aje i pojmove vezan za NOB, socijalizam i Komunisti"ku partiju op%enito, dok u iste kategorije spadaju i odrednice vezane za stvaranje hrvatske drzavnosti.

Uli"na nomenklatura grada Splita u socijalisti"kom razdoblju uvelike po"iva na ratnoj tematici, odnosno na ostavstini Drugoga svjetskog rata, sto pod zastupljeniju prostornu kategoriju postavlja onu s jugoslavenskim, odnosno supranacionalnim zna"ajkama. Takav se prostorni karakter u najve%oj mjeri is"itava kroz kategoriju "osobe", to jest narodne heroje narodnooslobodila"kog pokreta, o "emu svjedo"i dvadeset pet hodonima (Ulica Vlade Bagata, Ulica Mose Pijade, Ulica Rade Kon"ara i dr.). Nastavljaju%i s ratnom tematikom, supranacionalni karakter is"itava se i iz dvadeset pet hodonima s politi"kom konotacijom (Obala Jugoslavenske narodne armije, Partizanska ulica, Ulica Narodnih heroja), a me$u njima su i doga$aji kojih se bilo pozeljno sje%ati (Gat 26. listopada 1944. i Poljana 27. marta 1941.), dok institucijski supranacionalni karakter nosi hodonim Ulica Avnoja. Me$utim, za promatrano razdoblje hodonimi sa supranacionalnim zna"ajkama, iako je njihov udio u ukupnoj uli"noj nomenklaturi 22,3%, nisu prevladavaju%i u odnosu na hodonime lokalnog (26,5%) i nacionalnog (27,4%) zna"aja. Takav odnos rezultat je zna"ajnog broja hodonima koji imaju visestruka identitetska prostorna obiljezja, osobito u kategoriji "osobe" (Ulica Tadije Skopljanca, Ulica Jerka Ivan"i%a, Ulica Vlade Bagata, Ulica Mate Golema), odnosno imenovane su prema osobama iz Splita i okolice koje su bile povezane s NOP-om i NOB-om. Takvi hodonimi ponajbolje ukazuju kakva se slojevitost identiteta sugerira uli"nim nazivljem, a odgovor na namjeru njihova imenovanja i izvoriste postaje znatno slozenije. Naime, nemogu%e je decidirano tvrditi njihovo identitetsko prostorno obiljezje bez obzira na vremenski kontekst, to jest objasnjavaju li se iz sadasnjosti ili iz vremena koja su prethodila njihovom imenovanju, kao i vremena koja su slijedila (Potkonjak i Pletenac 2007: 173). Osamostaljenjem Hrvatske brise se gotovo sva komemorativna povijest socijalisti"kog razdoblja, te is"ezava supranacionalni karakter iz uli"ne nomenklature. U novoj uli"noj nomenklaturi (nakon 1991.) svi supranacionalni hodonimi zamijenjeni su lokalnim, regionalnim i nacionalnim prostornim odrednicama (Slika 3. i 4.). Takva politika revizionizma dovela je do gotovo potpunog negiranja antifasisti"kog naslje$a, koje je imalo uz supranacionalnu obojenost zapravo znatno ve%e lokalno i regionalno zna"enje. U preimenovanju/imenovanju uli"ne nomenklature po"etkom devedesetih godina jasno je da je najve%e promjene dozivjela upravo nacionalna komponenta. Nova uli"na nomenklatura nastojala je sadrzavati elemenete nacionalne identifikacije, odnosno "zajedni"ki teritorij", "zajedni"ku povijest" i "zajedni"ku kulturu". Nacionalne identi' kacijske zna"ajke istaknute su kroz sve kategorije hodonima, a osobito u kategoriji "osobe". Najzna"ajniji je odmak od stare ideologije, vazan za kreiranje nacionalne svijesti, povezivanje hrvatske drzavnosti s katoli"kom vjerom. Dok se iz plana grada iz 1976. godine is"itava svega pet hodonima iz kategorije "osobe - sveci i sve%enstvo" i to mahom lokalnog karaktera (Dominisova ulica, Cosmijeva ulica, Ulica Priora Petra, Ulica Ispod Sv. Lovre), u novom planu grada broj hodonima u istoj kategoriji doseze brojku od trideset i jedan (Ulica Alojzija Stepinca, Ulica oca Ante Gabri%a, Ulica Pape Ivana Pavla II., Ulica Svete Klare). Novijim preimenovanjima/imenovanjima postupno uz svece zastitnike se uvodi i Crkva, kao organizacija i institucija, pa su prisutne i osobe iz crkvene hijerarije. Isti slijed promjena imala je i kategorija "osobe - hrvatski vladari i velikasi" koja biljezi trostruki porast u odnosu na socijalisti"ko razdoblje (Ulica Petra Kresimira IV, Ulica Kralja Tomislava poljana, Ulica kralja Stjepana Drzislava, Ulica kralja Zvonimira, Obala kneza Branimira, Ulica bana Berislavi %a i dr.). Najve%i broj osoba koje su zastupljene u uli"nom nazivlju promatranih razdoblja kulturni su djelatnici. Me$utim, ipak znatan dio kulturnih djelatnika iz plana 1976. godine nastavlja "obavljati" svoju kulturnu funkciju i u novom planu grada, sto ukazuje na zna"ajnu prisutnost nacionalnog elementa u uli"noj nomenklaturi socijalisti"kog razdoblja (Setaliste Ivana Mestrovi%a, Ulica Augusta Senoe, Ulica Ivana Gunduli%a, Ulica Petra Zorani%a, Ulica Petra Hektorovi%a), ali i na posu$ivanje legitimiteta od starijih tradicija (Rihtman-Augustin 1995: 11). Ipak, "knjizevnici su mijenjali knjizevnike" (Markovina 2012: 80) pa su tako preimenovane Ulica Alekse Santi%a, Ulica Zmaj Jovanova, Cankareva poljana, Poljana Ivana Gorana Kova"i%a i dr. Nacionalno prostorno obiljezje nosi i osam hodonima koji "ine imena s politi"kom konotacijom (Ulica Domovinskog rata, Ulica Hrvatske mornarice, Ulica Zbora narodne garde, Ulica hrvatske neovisnosti). Veliki broj hodonima s nacionalnom prostornom odrednicom pronalazi se i u referiranju imena geografskih objekata. Simbolika takvog imenovanja proizlazi iz potrebe da se na simboli"an na"in ukaze na teritorij drzave (Vukovarska ulica, Kninska ulica, Slavonska ulica, Istarska ulica, Plitvi"ka ulica).

Za razliku od nacionalne i lokalne prostorne identi' kacije, koje su administrativno utemeljene, takav se slu"aj ne moze prenijeti na regionalnu identi' kaciju. Prema tradicionalnim shva%anjima, prostor juzne Hrvatske percipran je kao regija Dalmacija,10 koja se dijelom poklapa i sa suvremenim teritorijalnim zupanijskim ustrojem Hrvatske po kojem je navedeni prostor ustrojen u "etiri manje teritorijalne jedinice. Naime, takvo shva%anje rezultat je historijsko- politi"ke okupljenosti prostora koji je uglavnom bio imenovan horonimom Dalmatia, Dalamazia, Dalmacija, a dinamika politi"kih ili administrativnih granica uokvirila je regionalnu identi' kaciju stanovnistva. U tom kontekstu najzna"ajnija je recentna politi"ka zaokruzenost prostora u razdoblju druge austrijske uprave (1813.-1918.), to jest Kraljevina Dalmacija. Me$utim, iako horonim Dalmacija prestaje de jure postojati kao ime u sluzbenoj upravno-teritorijalnoj organizaciji Hrvatske, ostaje percepcija prostora regije Dalmacije koja, uz odre$ene iznimke (npr. prostor Boke kotorske koji je izdvojen i pripojen Crnoj Gori te otok Rab koji je pridruzen sjevernom Hrvatskom primorju), egzistira uglavnom u okvirima nekadasnje teritorijalne jedinice u okvirima Austro-Ugarske te uklopljene u suvremeni zupanijski ustroj. Stoga je Dalmacija historijsko-geografska regija "ija je zaokruzenost produkt politi"kih i administrativnih "imbenika, a koja je potom proizvela povezanost s prostorom, odnosno regionalnu "dalmatinsku" identi' kaciju stanovnistva "iji pripadnici se odre$uju tradicionalnim shva%anjima (Mirosevi% 2011b: 16). Na "dalmatinsku" identi' kaciju upu%uju hodonimi Ulica Tome Nigera, Trg Gaja Bulata, Plan"i%eva ulica, Makarska ulica, Dubrova"- ka ulica, Sibenska ulica.

Veliki broj hodonima s lokalnim obiljezjem prezivio je politi"ke promjene devedesetih godina jer se kroz njih ne iskazuje ideoloska obojenost, nego su to imena geografskih objekata koja komemoriraju gradske orijentire (Ulica Iza loze, Ulica Put Sjeverne luke) ili su nazvani prema imenima kvartova (Spinutska ulica, Ulica Put Brda, Ulica Sperun) te patronimici. Kategoriju "patronimici" nisu zahvatile zna"ajne promjene jer se kroz njih imenuju starosplitski rodovi te su kao takvi bili prihvatljivi za oba promatrana razdoblja (Dvornikova ulica, Ulica Kuzmi%a, Ulica Dumani%a, Ulica Segvi%a). Osim prezimena odre$enih splitskih obitelji, u uli"nom se nazivlju pronalaze hodonimi koji imenuju nadimak pojedine obitelji (npr. Zvizdina ulica - po obitelji Trumbi%a zvanih Zvizda; Mr"elina ulica - po varoskoj obitelji Katunari% zvanih Mr"ela). Lokalno obiljezje iskazano je kroz povijesne osobe zasluzne za kulturni napredak grada koje nerijetko imaju istodobno i regionalni pa i nacionalni zna"aj (Park Emanuela Vidovi%a, Ulica Karamana, Studinova ulica).

Iako je zastupljena s najmanje hodonima, kategorija "strani element", promatrana u odre- $enom povijesnom kontekstu, u sebi moze izrazavati odre$ene ideoloske konotacije, prikazuju %i usmjerenost hodonima prema odre$enom politi"kom i ideoloskom svjetskom poretku. Tako u socijalisti"kom razdoblju dominiraju strani hodonimi koji upu%uju na globalne socijalisti"ke vrijednosti i aktere, odnosno istaknute pojedince bivseg SSSR-a (Ulica Maksima Gorkog, Ulica ,ajkovskoga, Tolstojeva ulica), prostorne odrednice (Lenjingradska ulica), dok hodonim Ulica Rose Luxemburg veli"a stvaranje komunisti"ke partije u Europi. Prema suvremenom planu grada, u nazivlju ulica nalaze se neki drugi istaknuti pojednici (Perivoj Majke Terezije, Ulica Pape Ivana Pavla II).

Valja napomenuti da se najduze i najprometnije ulice uglavnom imenuju prema najistaknutijim i najzna"ajnijim osobama ili doga$ajima iz proslosti. Stoga se uo"ava da odabir uli"nog nazivlja koristi zna"aj tih ulica za ostavljanje znakovitih poruka u urbanom krajoliku. Primjeri takvih ulica u promatranim razdobljima u gradu Splitu su Setaliste Mose Pijade - Setaliste Ivana Mestrovi%a, Setaliste 1. maja - Put Firula, Ulica Prvoboraca - Ulica kralja Zvonimira, Ulica Rade Kon"ara - Pojisanska/Polji"ka ulica, Ulica Oslobo$enja - Ulica slobode, Balkanska ulica - Vukovarska ulica, Ulica AVNOJ-a - Dubrova"ka ulica, Ulica Sutjeska - Velebitska ulica, Ulica Zrtava fasizma - Ulica Domovinskog rata, Ulica Narodnih heroja - Ulica Zbora narodne garde.

Reprezentativni morfloski elementi Splita i njihovo imenovanje

Prilikom promjene vlasti ili ideologije intervencija u uli"nu nomenklaturu u pravilu najsnaznije zahva%a reprezentativne i frekventne dijelove grada, s obzirom na to da je za o"ekivati da %e najreprezentativniji dijelovi grada u sebi sadrzavati identitetske oznake stanovnika. Dioklecijanova pala"a, od svoje izgradnje kao careve rezidencije, preko uto"ista za stanovnike razrusene Salone, i motiva inspiracije istaknutih svjetskih putnika, pa sve do danasnjih dana i pojave masovnog turizma, bila je i ostaje spomeni"ka bastina par excellence. U Split se dolazi zbog pala"e koja u sebi nosi identitet grada, a time i stanovnika.

Iako, uli"na nomenklatura grada Splita dozivljava sadrzajne promjene u sklopu ideolosko- svjetonazorskih razlika, Dioklecijanova pala"a je u tom kontekstu iznimka. Hodonimi pala"e ostaju netaknuti uslijed ideoloskih promjena, zbog "ega ih se moze promatrati kao "svevremenske" i lisene politi"ko-ideoloskih konotacija. Analizom planova grada iz 1976. i 2012. godine, unutar pala"e doslo je tek do neznatne izmjene uli"nog nazivlja. Razlika izme- $u dvaju razdoblja temelji se na brisanju hodonima iz 1976. godine (Mihaljevi%eva ulica) i uvrstavanje novog hodonima (Ulica Grbo"eva sirina), te Kralja Tomislava poljana11 mijenja naziv u Poljana kraljice Jelene. Hodonimi koji ne dozivljavaju promjene su imena lokalnih/ gradskih orijentira (Ulica Ispod ure, Ulica Dosud, Ulica Iza vestibula, Ulica Kraj Sv. Duje, Peristil) te hodonimi koji se odnose na osobe koje su svojim djelovanjem zasluzile da se po njima nazivaju ulice u najreprezentativnijem dijelu grada (Ke"kemet 2002; 2009). Na svojevrstan na"in kroz imenovanje ulica unutar Dioklecijanove pala"e kreiran je kulturno-povijesni mozaik same pala"e. Ulice nose imena prema rimskim carevima, srednjovjekovnim i novovjekovnim povjesni"arima, znanstvenicima i umjetnicima te crkvenim uglednicima koji su svojim radom doprinijeli kulturnom razvoju grada Splita (Ulica cara Dioklecijana, Nepotova ulica, Carrarina poljana, Buvinina ulica, Papali%eva ulica, Dominisova ulica i dr.).

Uz Dioklecijanovu pala"u u morfoloskoj strukturi grada Splita zasigurno su zna"ajni gradski trgovi. Od ukupno devet gradskih trgova koji se pronalaze u planovima grada promatranih razdoblja, njih sest ne dozivljava promjene imena. To su Narodni trg, Peristil, Trg Gaje Bulata, Trg Dobri, Trg bra%e Radi% i Trg Republike. S druge strane, trgovi koji mijenjaju svoje ime ukazuju na ideolosku promjenu. Otklon od komunizma iskazuje se kroz promjenu imena Trga Oktobarske revolucije u Trg Mihovila Pavlinovi%a, te Trga Marksa i Engelsa u Trg Hrvatske bratske zajednice. Tako$er, otklon od prijasnjeg razdoblja vidljiv je iz promjene imena Trga Narodnog ustanka, koje se s dodatnim infrastrukturnim promjenama lokacije na kojoj se nalazio mijenja u Poljana kneza Trpimira.

Posljednje imenovanje trga u Splitu dogodilo se 2000. godine kada je trg koji se nalazi na po"etku Marmontove ulice, nazvan prema Franji Tu$manu. Politi"ke borbe oko tog imenovanja bile su raznovrsne, te su varirale od toga da se ime prvoga hrvatskog predsjednika uop%e ne uvodi u uli"nu nomenklaturu pa sve do prijedloga da se po njemu nazove splitska riva (neko% Titova obala, danas Obala Hrvatskoga narodnog preporoda) (Dobrila 2000). Opiranja lokalnog stanovnistva imenovanju ulica i trgova nisu neuobi"ajena.12 Naime, u prethodnim poglavljima prikazan je urbani prostor "ije se imenovanje obavlja na sluzbenim, politi "kim razinama. S obzirom na to da su takva imenovanja nestalna, odnosno, da su podlozna povijesno-politi"kim promjenama, u nemalom broju slu"ajeva sluzbena uli"na nomenklatura biva odba"ena ili ignorirana od lokalnog stanovnistva. Tako, usporedno sa sluzbenom uli"nom nomenklaturom, postoji "nesluzbena" nomenklatura, stvorena i prihva%ena od strane lokalnog stanovnistva te kao takva iznimno vazna za funkcionalnu uli"nu nomenklaturu jednog grada.

Na taj na"in nastaju mjesta kao lokacije sa zna"enjem (eng. meaningful location) (Cresswell 2004: 7). Stvaranje mjesta (eng. creating places) moze se odvijati preko kulturnih praksi, kao sto su, primjerice, knjizevnost, ' lm i glazba,13 dok je ve%ina mjesta rezultat svakodnevnih praksi, to jest ponavljanja svjetovnih aktivnosti na dnevnoj bazi. Sa stvaranjem mjesta povezan je i koncept "osje%aj mjesta" (eng. sense of place), koji ukazuje na subjektivnu i emotivnu privrzenost koju ljudi imaju prema odre$enim mjestima (Tuan, 1974). Kako je ve% istaknuto, imenovanje ulica i trgova odluka je politi"kih tijela (radnih tijela, to jest odbora u gradskim vlastima), koja "ine manjinu pa ne moraju uvijek biti prihva%ena od ve%ine koja nastanjuje taj prostor. Tako obalni pojas sredista grada - riva, ostaje isklju"ivo Riva u svakodnevnom diskursu stanovnistva bez obzira na sluzbenu nomenklaturu (Obala Hrvatskoga narodnog preporoda). Isti slu"aj vrijedi i za odre$ene trgove Splita. Narodni trg (kroz proslost jos imenovan Trg Sv. Lovre, Trg oruzja i Gospodski trg) me$u stanovnicima Splita isklju"ivo je Pjaca, Trg Republike znan je isklju"ivo kao Prokurative, dok se Trg bra%e Radi% (koji simbolizira osmerokutna mleta"ka kula i kip Marka Maruli%a) tako$er ne prepoznaje pod tim imenom, ve% je u svakodasnjem govoru Spli%ana nazivan Vo%ni trg.14 U tom kontekstu prisutan je i veliki broj nesluzbenih hodonima orijentacijskog zna"enja. To su toponimi koji su nastali isklju"ivo prema istaknutim orijentirima u gradu, a koriste ih lokalni stanovnici budu%i su samo njima i poznati (primjerice, Kod realke - naziv za prostor uz V. gimnaziju "Vladimir Nazor", Stari plac/Staro hajdukovo/Plinara - naziv za bivsi stadion nogometnog kluba Hajduk koje je posebno zna"enjski oblikovano kroz seriju Velo misto, danasnja Ulica Antuna Gustava Matosa, Get - "etvrt locirana unutar Dioklecijanove pala"e, 5ardin - splitski park me$u lokalnim stanovnistvom najpoznatiji po okupljanju prostitutki; sluzbeni naziv Strossmajerov perivoj i dr.).

narodnog preporoda). Isti slu"aj vrijedi i za odre$ene trgove Splita. Narodni trg (kroz proslost jos imenovan Trg Sv. Lovre, Trg oruzja i Gospodski trg) me$u stanovnicima Splita isklju"ivo je Pjaca, Trg Republike znan je isklju"ivo kao Prokurative, dok se Trg bra%e Radi% (koji simbolizira osmerokutna mleta"ka kula i kip Marka Maruli%a) tako$er ne prepoznaje pod tim imenom, ve% je u svakodasnjem govoru Spli%ana nazivan Vo%ni trg.14 U tom kontekstu prisutan je i veliki broj nesluzbenih hodonima orijentacijskog zna"enja. To su toponimi koji su nastali isklju"ivo prema istaknutim orijentirima u gradu, a koriste ih lokalni stanovnici budu%i su samo njima i poznati (primjerice, Kod realke - naziv za prostor uz V. gimnaziju "Vladimir Nazor", Stari plac/Staro hajdukovo/Plinara - naziv za bivsi stadion nogometnog kluba Hajduk koje je posebno zna"enjski oblikovano kroz seriju Velo misto, danasnja Ulica Antuna Gustava Matosa, Get - "etvrt locirana unutar Dioklecijanove pala"e, 5ardin - splitski park me$u lokalnim stanovnistvom najpoznatiji po okupljanju prostitutki; sluzbeni naziv Strossmajerov perivoj i dr.).

Zakljucak

Iako hodonimi imaju prvenstveno orijentacijsku ulogu u prostoru, uli"na nomenklatura, kao sastavni dio urbanog krajolika, ima i svojstvo medija, odnosno mo% da prenese poruku. O tome svjedo"e u"estala preimenovanja/imenovanja u povijesti svakog naselja pa i Splita. Takve promjene slijede politi"ke i drustvene promjene, sto ukazuje na prisutnost politike u kulturnom krajoliku. Stoga se mo% imenovanja uli"nog nazivlja krije upravo u njihovoj suptilnosti i svakidasnjici. Veli"anje odre$enih osoba, doga$aja ili institucija putem hodonima isklju"ivo je odluka politi"kih elita te se i samo imenovanje ulica nalazi u domeni politi"koideoloskog svjetonazora s ciljem gotovo "neprimjetne" izgradnje kolektivne identi' kacije stanovnistva u odre$enom povijesnom razdoblju. Na takvu ulogu hodonima ukazala je analiza splitskih hodonima u socijalisti"kom razdoblju i razdoblju nakon stjecanja neovisnosti. Hodonimi socijalisti"kog razdoblja kroz isticanje i komemoriranje prihvatljivih simbola i vrijednosti tadasnje vlasti imali su za cilj veli"anje i kreiranje nove supranacionalne kolektivne identi' kacije. Suprotno tome, tijekom devedesetih godina, nove promjene, a s njima i nova uli"na nomenklatura "brise" tragove prethodnika i u prvi plan isti"e zna"ajke nacionalne identi' kacije. Uz dihotomiju dvaju razdoblja supranacionalne i nacionalne prostorne komponente, u oba razdoblja prisutna je regionalna, a osobito lokalna prostorna identi' kacija. Me$utim, te dvije identi' kacije manje su podlozne manipulacijama pod utjecajem politi"kih i drustvenih promjena na drzavnoj razini. Takva imenovanja osobito lokalnog zna"aja "bliza" su domicilnom stanovnistvu i njegovim kulturnim i svakidasnjim praksama, a time i samim imenodavcima, odnosno lokalnim vlastima. Tako$er, analiza ukazuje kako je "nesluzbena" uli"na nomenklatura lisena svih politi"kih utjecaja i nastaje po principu osnovne funkcije toponima (preko kojih se prostor prepoznaje, pamti i dijeli) i hodonima koji imaju orijentacijsku ulogu.

Footnote

1 Grad Split kao administrativno-teritorijalna jedinica obuhva%a naselja: Split, Kamen, Stobre", Slatine, Donje Sitno, Gornje Sitno, Srinjine i Zrnovnica te pripadaju%i akvatorij. U radu se zapravo analizira naselje Split, odnosno gradski kotarevi: Ba"vice, Blatine, Bol, Brda, Grad, Gripe, Kman, Kocunar, Lokve, Lovret, Lu"ac-Manus, Mejasi, Meje, Mertojak, Neslanovac, Plokite, Pujanke, Ravne njive, Sirobuja, Spinut, Split 3, Su%idar, Sine, Trstenik, Varos, Visoka i Znjan (izvor: Staut Grada Splita; www.split.hr).

2 Koristeni planovi: Plan Splita 1: 7500, Turisti"ki biro, Geoprojekt, 1976., Split; Plan Splita, 1:11 000, Forum, 2005., te internetska stranica www.karte.hr/split; i GIS za gra$ane na sluzbenim stranicama Grada Splita (www. clgis.split.hr).

3 Prostor juzne Hrvatske, odnosno Dalmacije egzistira u okvirima Zadarske, Sibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrova"- ko-neretvanske zupanije.

4 Primjerice, sadasnja OS Josipa Antuna 4olni%a u 5akovu, OS Pre"ko u Zagrebu, OS Vela Luka u Vela Luci, IV. OS Bjelovar u Bjelovaru te OS Jurja Sizgori%a u Sibeniku nosile su ime Josipa Broza Tita.

5 O tome su radovi na primjeru grada Zagreba Marjanovi% (2007) i Stani% i sur. (2009), te za grad Zadar Mirosevi% (2009).

6 Sluzbeni glasnik op,ine Split, br.12/1991.

7 Sluzbeni glasnik op,ine Split, br.2/1992.

8 Usporedba Popisa stanovnistva 1991. i 2001. u kategoriji "stanovnistvo prema vjeri" ukazuje na znatan porast vjernika, odnosno katolika. Tako je prema Popisu stanovnistva iz 1991. godine udio katolika 79,64%, dok je 2001. godine taj udio 87,83% katolika u ukupnom stanovnistvu Hrvatske (Narodnosni i vjerski sastav stanovnistva Hrvatske 1880-1991 po naseljima, knj. 1., ur. CEFGHIJKL- BMNKL, J. Drzavni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 1998., h& p://www.dzs.hr/).

9 Daljnje promjene pronalaze se u: Sluzbeni glasnik op,ine Split, br.1/1993., br.2/1993., br.2/1995., br.2/1998., br.3/1997., br.13/1999., br.9/2000. Do 2005. godine Sluzbeni glasnik op,ine Split imao je samo tiskana izdanja koja se danas snalaze u knjiznici Fakulteta za gra$evinu, arhitekturu i geodeziju u Splitu, dok se za razdoblje od 2005. godine do danas, on moze prona%i u elektronskom izdanju na web stranicama grada Splita.

10 Vernakularna ili percepcijska regija je onakva kakvom je vide njezini stanovnici ili stanovnici nekog prostora u cjelini. Ome$ivanje takvih regija naj"es%e se sluzi metodama upitnika upu%enim stanovnicima odre$ene regije te se "esto navodi da se vernakularna regija mora promatrati kroz percepciju njenog prosje"nog stanovnika (Fürst-Bjelis 2007; Mirosevi% i Vukosav 2010).

11 Kralj Tomislav premijesta se u istoimeni hodonim me$u frekventnije ulice u Splitu, kao simboli"na poveznica najistaknutijih vladara i najfrekventnijih ulica.

12 Potkonjak i Pletenac (2007) opisuju na primjeru grada Siska problematiku (pre)imenovanja uli"ne nomenklature. Polemika oko (pre)imenovanja i lokacije trga u Zagrebu koji bi komemorirao prvog hrvatskog predsjednika Franju Tu$mana opisali su Stani% i sur. (2009) u svom radu. Tako$er, u Splitu je od 2007. do 2011. godine javnu polemiku izazvalo i pitanje o postavljanju spomenika Neovisnosti i Prvom hrvatskom predsjedniku do njegova kona"nog postavljanja na splitskoj rivi 2013. godine (Petranovi% 2007; Komisija za imena ulica i trgova i za spomenike, 2011.).

13 Primjerice refren pjesme Olivera Dragojevi%a u kojemu se moze is"itati me$usobna uvjetovanost izme$u kulturnih i svakodnevnih praksi: "I cili je zivot samo na nju "eka, na rivu, na pjacu, u tami skura, sve do kasnih ura". Takav koncept stvaranja mjesta ostaje kao ideja za budu%a istrazivanja u kojima bi se, osim na primjeru glazbe, stvaranje mjesta moglo analizirati i kroz Velo misto Miljenka Smoje, kroz ' lm Ta divna splitska no, itd. Primjerice, takav pogled analiziran je u radu Ivana Boskovi%a (2011) Sje,anje, pam,enje, identitet - Split u knjizevnosti Veljka Barbierija.

14 Prema skicama grada Splita iz 1911. taj se trg naziva Trg vo,a te sam naziv ostaje u upotrebi lokalnog stanovnistva do danasnjih dana (izvor: HR-DAST-152., Arhiv za Istru i Dalmaciju, K.O. Split, Skice iz 1911., Drzavni arhiv u Splitu).

References

LITERATURA

Alderman, Derek H. 2003. "Street Names and the Scaling of Memory. / e Politics of Commemorating Martin Luther King, Jr. within the African American Community". Area 35: 163-173. [h& p://dx.doi.org/10.1111/1475-4762.00250]

Azaryahu, Maoz. 1996. "/ e Power of Commemorative Street Names". Environment and Planning D. Society and Space 14/3: 311- 330. [http://dx.doi.org/10.1068/d140311]

Azaryahu, Maoz. 1999. "Politi"ki simboli u svakidasnjici. Polisistemski pristup istrazivanju". Etnoloska tribina 29: 255-267.

Azaryahu, Maoz i Rebecca Kook. 2002. "Mapping the Nation. Street Names and Arab-Palestinian Identity. / ree Case Studies". Nations and Nationalism 8/2: 195-213.

Barac-Grum, Vida. 1988. "Ime u drustvenom i jezi"nom kontekstu". Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 14/1: 35-41.

Begonja, Zlatko. 2006. "Odonimi kao ideoloske manifestacije na primjeru Zadra". Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 48: 703-720.

Boskovi%, Ivan. 2011. "Sje%anje, pam%enje, identitet - Split u knjizevnosti Veljka Barbierija". Dani Hvarskoga kazalista. Gra-a i rasprave o hrvatskoj knjizevnosti i kazalistu 37/1: 342-356.

Cifri%, Ivan i Krunoslav Nikodem. 2006. "Socijalni identitet u Hrvatskoj. Koncept i dimenzije socijalnog identiteta". Socijalna ekologija 15/3: 173-202.

Cresswell, Tim. 2004. Place - A Short Introduction Oxford: Blackwell Publishing.

Crljenko, Ivana. 2007. "Gradska toponimija kao pokazatelj u suvremenim geografskim istrazivanjima". U Zbornik radova 4. hrvatskoga geografskog kongresa Geografsko vrednovanje prostornih resursa. Lj. Bajs i dr., ur. Zagreb: Hrvatsko geografsko drustvo, 57-72.

Crljenko, Ivana. 2008. "Izrazenost identiteta u gradskoj toponimiji kvarnerskih i istarskih gradova". Hrvatski geografski glasnik 70/1: 67-90.

Czepczynski, Mariusz. 2008. Cultural Landscapes of Post-socialist Cities. Representation of Powers and Needs. Farnham, London: Ashgate.

,apo, Jasna i Valentina Gulin Zrni%. 2011. "Oprostornjavanje antroploskog diskursa. Od metodoloskog problema do epistemoloskog zaokreta". U Mjesto, nemjesto. Interdisciplinarna promisljanja mjesta i kulture. J. ,apo i V. Gulin Zrni%, ur. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, 9-65.

Dobrila, Stella. 2000. "U utorak u Splitu dr. Tu$man dobiva trg, a Budak nakon osam godina gubi ulicu?". Monitor oline. h& p://www. monitor.hr/clanci/u-utorak-u-splitu-dr-tudman-dobiva-trg-a-budak-nakon-osam-godina-gubi-ulicu/7810/ (2. 12. 2013.).

Dwyer, Owen i Derek H. Alderman. 2008. "Memorial Landscapes. Analytic Questions and Metaphors". GeoJournal 73: 165-178.

Fari"i%, Josip. 2007. "Geografska imena na kartama Hrvatske 16. i 17. stolje%a". Kartogra& ja i geoinformacije, izvanredni broj, 148-179.

Fari"i%, Josip. 2011. "Geografski aspekti prou"avanja toponima". U Geografska imena. Zbornik radova s Prvog nacionalnog znnstvenog savjetovanja o geografskim imenima. V. Skra"i% i J. Fari"i%, ur. Zadar: Sveu"iliste u Zadru, Hrvatsko geografsko drustvo, 51-67.

Fürst-Bjelis, Borna. 2007. "Principi i metode geografske regionalizacije", predavanja na poslijediplomskom studiju Geografske osnove prostornog planiranja i ure$enja. Zagreb: Prirodoslovno-matemati"ki fakultet, Geografski odsjek.

Grgin, Borislav. 2007. "Primjer selektivnog pam%enja. Hrvatski srednjovjekovni vladari u nazivlju ulica i trgova najvaznijih hrvatskih gradova". Povijesni prilozi 32: 283-394.

Hobsbawm, Eric. 2006. "Izmisljanje tradicije". U Kultura pam,enja i historija. M. Brklja"i% i S. Prlenda, ur. Zagreb: Golden Marketing- Tehni"ka knjiga, 139-150.

Ke"kemet, Dusko. 2002. Proslost Splita. Split: Marjan tisak.

Ke"kemet, Dusko. 2009. Stari Split od kantuna do kantuna. Zagreb: AGM.

Light, Duncan. 2004. "Street names in Bucharest, 1990-1997. Exploring the Modern Historical Geographies of Post-socialist Change". Journal of Historical Geography 30: 154-172. [h& p://dx.doi.org/10.1016/S0305-7488(02)00102-0]

Marjanovi%, Bojan. 2007. "Promjena vlasti, promjena ulica". Diskrepancija 8/12: 105-127.

Markovina, Dragan. 2012. "Kultura sje%anja u Splitu. Fenomen 20. stolje%a". Kulturna bastina 38: 65-88.

Mirosevi%, Lena. 2011a. "Gradska toponimija kao nositelj kolektivnih identiteta". U Geografska imena. Zbornik radova s Prvog nacionalnog znanstvenog savjetovanja o geografskim imenima. V. Skra"i% i J. Fari"i%, ur. Zadar: Sveu"iliste u Zadru, Hrvatsko geografsko drustvo, 83-93.

Mirosevi%, Lena i Branimir Vukosav. 2010. "Prostorni identiteti otoka Paga i juznoga podvelebitskog primorja". Geoadria 15/1: 81- 108.

Mirosevi%, Lena. 2011b. "Imena ulica i trgova kao odraz zajedni"koga kulturno-povijesnog naslije$a". Kartogra& ja i geoinformacije 16: 57-71.

Petranovi%, Damir. 2007. "Rosin: Riva nije mjesto za Tu$manov spomenik". Slobodna Dalmacija online. h& p://arhiv.slobodnadalmacija. hr/20070109/novosti. 9. sije"nja (3. 12. 2013.).

Petrovi%, Dusko. 2006. "Anatomija identiteta". Etnoloska istrazivanja 1/11: 209-233.

Potkonjak, Sanja i Tomislav Pletenac. 2007. "Grad i ideologija. Kultura zaborava na primjeru grada Siska". Studia ethnologica Croatica 19: 171-198.

Rihtman-Augustin, Dunja. 1995. "Preutemeljitelji prolaze, imena tako$er". Vijenac 33/3: 10-11.

Saparov, Arseny. 2003. "/ e Alternation of Place Names and Construction of National Identity in Soviet Armenia". Cahiers du monde russe 44/1: 179-198.

Stani%, Jelena, Laura Sakaja i Lana Slavuj. 2009. "Preimenovanje zagreba"kih ulica i trgova". Migracijske i etni"ke teme 25/1-2: 89-124.

Simpraga, Sasa. 2008. "Zagreba"ke ulice tu$ih mrtvaca". Zarez 10/244: 20.

Tuan, Yi-Fu. 1974. "Space and Place. Humanistic Perspective". Progress in Geography 7: 211-252.

Izvori

Cvitanovi%, Alfonso. 2002. Geografski rje"nik. Zadar: Hrvatsko geografsko drustvo.

Gis za gra$ane. clgis.split.hr /gissplit/ (12. 3. 2013.).

HR - DAST - 152, Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju, K.O. Split, Skice iz 1911., Drzavni arhiv u Splitu.

Karta Splita. Plan grada Splita. www.karte.hr/split (1. 4. 2013.).

Komisija za imena ulica i trgova i za spomenike, 2011. Prijedlog Zaklju"ka o izmjenama i dopunama Zaklju"ka o postavljanju spomenika velikanima splitske i hrvatske povijesti. (Split, 16. lipnja 2011.)

Narodnosni i vjerski sastav stanovnistva Hrvatske 1880-1991 po naseljima, knj. 1., J. Crkven"i%-Boji%, ur. ZOPEHQ: Drzavni zavod za statistiku Republike Hrvatske. 1998.

Plan Splita 1: 7500, Turisti"ki biro, Geoprojekt, 1976.

Plan Splita, 1: 11 000, Forum, 2005.

Sluzbeni glasnici Op%ine Split, br.12/1991., br.2/1992., br.1/1993., br.2/1993., br.2/1995., br.2/1998., br.3/1997., br.13/1999., br.9/2000.

Stanovnistvo prema vjeri, po gradovima/op%inama. Popis 2001. h& p://www.dzs.hr (2. 12. 2013.).