Velimir Pi{korec uz suradnju Sanje Jankovi}: Tomo Mareti} na raskrìju filologije i jezi~ne politike. Zagreb: Udruga zagreba~kih esperantista, 2015., 116 str.
Velimir Pi{korec, redovni profesor na Odsjeku za germanistiku i voditelj Poslijediplomskoga doktorskog studija lingvistike pri Filozofskome fakultetu u Zagrebu, autor niza radova s podru~ja dodirnoga jezikoslovlja, jezi~ne biografistike, interlingvistike (napose esperantologije), dijalekatne geografije i ekolingvistike, uz suradnju apsolventice kroatistike i pedagogije Sanje Jankovi} objavio je monografiju u kojoj je predstavljena i analizirana rasprava Tome Mareti}a Misli o umjetnom svjetskom jeziku iz godine 1892. Rije~ je o tiskanoj ina~ici Mareti}eva izlaganja odrànoga godinu dana prije na sjednici JAZU. Osim integralna Mareti}eva teksta, vrlo su detaljno predstavljeni konteksti i kontrapunkti pred kojima se razotkriva niz perspektiva i mogu}ih ~itanja teksta najutjecajnijega hrvatskog filologa iz generacije tzv. vukovaca. Misli o umjetnom svjetskom jeziku bave se, kao {to u proslovu isti~u Pi{korec i Jankovi}, na prvi pogled jedva i spomena vrijednom, rubnom i nevànom temom, pa ga se dugo smatralo marginalijom golema Mareti}eva opusa. No, argumenti za njegovu rekontekstualizaciju 125 godina nakon objavljivanja snàni su. Kao prvo, osim {to Mareti}eva rasprava implicitno progovara o aktualnome stanju hrvatske filologije i klju~nim njezinim temama, njezin autor argumentirano i s izrazitim zanimanjem progovara o tada aktualnome fenomenu planskih jezika. Upu{ta se u tu diskusiju iako smatra da takav poduhvat za svakoga ozbiljnog filologa mòe zna~iti riskiranje kredibiliteta, osobito kada je rije~ o nastupu na sjednici JAZU. Kao drugo, Pi{korec i njegova suradnica postavljaju paralelu koja ima ne samo istràiva~ko-biografske implikacije nego baca novo svjetlo na povijest ideja klju~nih u Mareti}evu profesionalnom djelovanju. Detaljna analiza prikazana u ovoj knjizi ukazuje na to da se Mareti}evi stavovi o upotrebljivosti, perspektivama i metodologijama projekata planskih jezika bez puno spekulacije mogu dovesti u jasnu vezu s Mareti}evim ìvotnim projektom rada na kodifikaciji i promicanju »hrvatskoga ili srpskoga jezika«, koji se i sam nedvojbeno mòe karakterizirati jezi~noplanerskim.
Knjiga se sastoji od sljede}ih poglavlja: Rije~ prije (str. 5-8), Uvod (str. 9-24), Mareti}ev opus (str. 25-38), Mareti} privatno i javno (str. 39-50), Mareti}eve Misli o umjetnom svjetskom jeziku (1892.) (str. 51-70), Zaklju~ne misli (str. 71-78), Izvori (str. 79-86), Tomo Mareti}: Misli o umjetnom svjetskom jeziku (str. 87-114) te Bilje{ka o sro~iteljima (str. 115-116). Na po~etku je knjige kazalo pod nazivom Gdje je {to (str. 3-4), a dodan je i listi} s ispravkama i dopunama.
U proslovu pod naslovom Rije~ prije ukratko je opisan kontekst pojave planskih jezika krajem 19. st. te odnos op}e javnosti i profesionalnih filologa spram toga fenomena. Pojavu planskih jezika Pi{korec obja{njava u prvome redu tehnolo{kim napretkom. Naime, iako je dodira izme|u razli~itih jezi~nih zajednica bilo i otkad je jezika i otkad je zajednica, zahvaljuju}i brzomu industrijskom, tehnolo{kom i prometnom napretku me|unarodni kontakti u raznim dru{tvenim domenama postaju sve intenzivniji i nipo{to vi{e nisu ograni~eni samo na elitne slojeve dru{tva. U isto vrijeme dolazi i do konstituiranja modernih nacija i nacionalnih dràva, a budu}i da nacionalni jezici postaju primarnim markerima identiteta, jezi~ni problem u me|unarodnoj komunikaciji postaje sve izràeniji. Nije bilo mogu}e posti}i nadnacionalni konsenzus kojim bi se neki od nacionalnih jezika proglasio jezikom me|unarodne komunikacije. U takvome se kontekstu pojavljuje sve vi{e pojedinaca koji javnosti predstavljaju svoje izumljene jezike {to su trebali poslùiti kao nacionalno neutralna sredstva me|unarodne komunikacije. Iako je op}a javnost uglavnom blagonaklono gledala na takve jezi~ne izume, filolozi su ih ili ignorirali ili ismijavali. U ono se doba naime jezikoslovlje jo{ uvijek legitimiralo po uzoru na prirodne znanosti.
Znakovito je stoga {to se Tomo Mareti} kao jedan od rijetkih profesionalnih filologa svojega doba ozbiljno osvrnuo na fenomen pojave planskih jezika. Njegov pristup temi Pi{korec i suradnica mu ocijenjuju argumentiranim i neostra{}enim, a Mareti}eva rasprava, svojevrsni amalgam jezi~no-filozofskih i sociolingvisti~kih razmatranja te poredbene analize devet planskih jezika onoga doba, odi{e pozitivnim odnosom spram jezi~noga izumiteljstva.
U Uvodu su prikazani biobibliografski podatci koji ocrtavaju profesionalni put Tome Mareti}a kao filologa, gramati~ara, urednika i plodna prevoditelja s mnogih jezika. Detaljnije je prikazano Mareti}evo djelovanje u kontekstu tzv. vukovaca te hrvatske jezi~ne politike i standardizacije u 19. stolje}u. Njegovo je naslje|e, jer je zasigurno rije~ o - uz Vatroslava Jagi}a - najve}emu hrvatskom jezikoslovcu toga vremena, nadìvjelo epohu u kojoj je djelovao, pa i u 21. stolje}u nailazi na uvijek novu kriti~ku recepciju. Stavovi o Mareti}evu radu u knjizi su prikazani pomo}u citata suvremenih hrvatskih jezikoslovaca. Iako neki razloga za kritiku nalaze u samoj jezi~nopoliti~koj koncepciji te ~injenici da je Mareti} kao vukovac aktivno zapostavljao hrvatsku knjìevnojezi~nu tradiciju u korist »narodna jezika«, te{ko }e se na}i ozbiljan stru~njak koji }e mo}i prigovoriti Mareti}evoj filolo{koj akribiji i preciznosti.
U poglavlju Mareti}ev opus ukratko su prikazani rezultati njegova filolo{koga rada. On obuhva}a mnogo {ire podru~je od gramatike. Protèe se i na prevoditeljski rad, akcentologiju, metriku, prou~avanje povijesti jezika i jezikoslovlja, leksikologiju i leksikografiju, onomastiku. Autori isti~u kako se mòe nazrijeti i me|usobna uvjetovanost raznih smjerova Mareti}eve istràiva~ke znatìelje. Primjerice, mòe se utvrditi da su ga prijevodi tjerali da pronalazi metri~ka rje{enja, {to ga je opet nukalo da se bavi akcentologijom itd.
Poglavlje Mareti} privatno i javno nadopunjuje istràiva~kobiografsku perspektivu iz prethodnoga poglavlja - jezi~nobiografskom. Mareti} se prikazuje kao osoba koja je u razli~itim ìvotnim fazama bila pod razli~itim jezi~nim utjecajima. Viroviti~ka {tokav{tina, klasi~ni jezici s kojima je bio u doticaju za vrijeme srednjo{kolskoga obrazovanja, zatim francuski. Na studiju slavistike tomu se pridodaju crkvenoslavenski, litavski i sanskrt. U stanju je ~itati i ra- zumjeti znanstvenu literaturu na njema~kome, engleskome i francuskome. Ovo poglavlje detaljnije prikazuje i njegovu profesorsku djelatnost, odnos spram studenata, kao i javno i politi~ko djelovanje. Prikazuje se i osobna pozadina Mareti}eve filolo{ke metodologije.
U poglavlju Mareti}eve Misli o umjetnom svjetskom jeziku (1892.) dana je detaljna analiza i pozadina nastanka teksta (koji je u knjizi tiskan integralno, na str. 87-114). Analiza diskursa koju nam nude autori razotkriva izme|u ostaloga autora od 37 godina, dakle na po~etku svojega istràiva~koga puta, ali i autora ~ija upu}enost i radoznalost nisu ograni~ene slùbenom, ili barem srednjostruja{kom, filologijom. Svjestan je da temu o kojoj govori filologija odbacuje, pa u skladu s tim na svoj na~in opravdava svoje izlaganje pred uglednim skupom stru~njaka. Iz dana{nje perspektive zanimljivu analogiju planskim jezicima pronalazi u »mje{ovitim« odnosno »dogovornim« jezicima. Mareti} navodi kreole, pidìne te niz tajnih jezika poput gegava~koga kao argumente za tezu da tzv. »umjetni« jezici nisu izmi{ljotina novoga doba, nego je oduvijek postojala potreba ili da se koja skupina ljudi svojim jezikom izolira, ili pak da se umjetno stvori idiom koji bi premostio jaz izme|u dviju jezi~nih zajednica. Projektima planskih jezika pridaje jo{ i vi{e ozbiljnosti spominju}i nesavr{enosti »prirodnih« jezika. Dokazom nesavr{enosti smatra, osim primjerice polisemije i sinonimije, i ~injenicu da ne postoji jezik koji bi imao lekseme za svaki fenomen izvanjezi~ne stvarnosti. Tako se implicira teza da se nesavr{enosti ljudskom intervencijom mogu nadi}i, pa se Mareti} u nastavku osvr}e na pòeljna svojstva »umjetnoga« jezika. Pritom zahva}a {irok dijapazon jezi~nih kategorija. Glasovi prema Mareti}u trebaju biti odabrani tako da ih govornici lako mogu izgovoriti. Deziderat su pravila bez izuzetaka. Polaze}i od teze o arbitrarnosti jezi~noga znaka, isti~e kako bi najbolje bilo da se leksik takva umjetnoga jezika preuzima iz postoje}ih jezika. A kojih, o tome valja odlu~iti kada se odredi koji narodi bi se trebali slùiti umjetnim jezikom. Znakovito je da za podlogu globalno nadnacionalnoga sredstva komunikacije predlàe latinski, jer potonji kao mrtvi jezik nije optere}en u nacionalno-identitetnom smislu.
Upravo nao~igled ~injenice da su europske nacije u velikoj mjeri usmjerene na promicanje vlastita jezika, i zato {to je nezamislivo da jedna od njih postane toliko dominantna da preuzme ulogu nadnacionalnoga jezika, Mareti} iskazuje izuzetno pozitivan stav spram ideje jezi~noga izumiteljstva. Primjenu »umjetnoga« jezika vidi prije svega na podru~ju politike (napose diplomacije) te znanosti. Za knjìevnost ne vidi osobite koristi jer se priklanja tezi da je knjìevni rad neraskidivo povezan s nacionalnim jezikom. U diskursu Mareti}eva teksta jasno je iskazano asimetri~no fundirano, gotovo {ovinisti~ko europocentri~no prosu|ivanje vrijednosti postoje}ih jezika svijeta odnosno kvalitete pojedinih njihovih obiljèja. Tako primjerice smatra notornim da je starogr~ki kao flektivni jezik u svemu savr{eniji jezik od kineskoga, a »primitivni« narodi s planskim jezikom ne bi znali {to zapo~eti. Valja napomenuti da takav stav nije neobi~an za devetnaestostoljetno vi|enje globalne jezi~ne stvarnosti. Poznato je naime da je i Wilhelm von Humboldt u svoju tipologiju ugradio i vi|enje kako su primjerice izolativni jezici na najnìem stupnju razvoja, dok flektivni predstavljaju vrhunac jezi~noga razvoja (Über die Verschiedenheit des menschlichen Sprachbaus und seinen Einfluss auf die geistige Entwicklung des Menschengeschlechts, 1836).
Na temelju iskazanih stavova, Mareti} kre}e u procjenu devet suvremenih projekata planskih jezika. Glede projekta Le nov Latin Talijana Daniela Rose iskazao je u potpunosti pozitivno mi{ljenje, dok ostalih osam opisuje dobrim dijelom kako bi dokazao koliko zaostaju za Le nov Latinom. Ostali su projekti: volapük, pasilingua, spelin, weltsprache, lengua católica, lingua, kosmos i esperanto.
U poglavlju Zaklju~ne misli Pi{korec i Jankovi} podcrtavaju nekoliko vànih elemenata Mareti}eve diskusije. Kao prvo, iako Mareti} dopu{ta mogu}nost da se posredstvom nadnacionalnoga umjetnog jezika u budu}nosti ostvari globalno jezi~no zajedni{tvo, ono se nije ostvarilo. Ostvarilo se posredstvom nacionalnoga jezika, i to engleskoga, {to Mareti} i njegovi suvremenici nisu mogli pretpostaviti.
Drugo, iako se Mareti} jasno deklarira kao zagovornik umjetnoga nadnacionalnog jezika, on isti~e i kako se ne namjerava oku{ati u sli~nome pothvatu. Me|utim, u toj jednoj re~enici sadràna je i sitna, kako je vide autori ove monografije, nedosljednost. Naime, Mareti} se ipak oku{ao u jezi~nome planiranju, i to rade}i na kodifikaciji tzv. hrvatskoga ili srpskoga. Taj jezik nije bio namijenjen {iroj me|unarodnoj javnosti, ali se o~ekivalo da ga prihvati nekoliko naroda - Hrvati, Srbi, Slovenci, Bugari.
Tre}e, pri svojemu se radu vodio smjernicama koje je definirao i u tekstu Misli o umjetnom svjetskom jeziku. Mora biti nacionalno neutralan, pa je osnova {tokavska. Promi{ljaju}i o na~elima umjetnih svjetskih jezika, Mareti} upozorava na opasnost proizvoljnosti pri odabiru leksi~koga blaga, pa trài da se umjetni jezik ne crpi ni iz jednoga odre|enog etni~kog jezika, nego iz latinskoga. Sli~an postupak provodio je tràe}i da se leksik hrvatskoga ili srpskoga crpi ne iz cjelokupnih jezi~nih dijasistema dvaju jezika, nego iz relativno zaokrùenoga sustava, novo{tokavskoga ijekavskog.
Cetvrto, filolo{ka izvrsnost nije jamstvo da }e koji planski jezik zàivjeti, pa to nije mogla biti ni u slu~aju Mareti}eva planskoga dvonarodnog jezika. Iako je imao institucije iza sebe, u Austro-Ugarskoj te u prvoj i u drugoj Jugoslaviji hrvatski kulturni identitet i knjìevna tradicija koja se nije mogla dokinuti ipak su uvijek iznova pokazivali kako je rije~ o dvama jezicima, dvjema zasebnim tradicijama.
Autori ove monografije kao vànu silnicu koja je odredila Mareti}evo jezi~nopoliti~ko djelovanje vide inicijativu koju neki povjesni~ari jezika nazivaju Be~kim projektom. Rije~ je o namjeri da se Hrvate odmakne od autonoma{kih tènji, Srbe pak od ruskoga utjecaja, a da se oba naroda navede da dokinu svaki sa svojom knjìevnom tradicijom. Naime, politi~ke su ambicije obaju naroda bile prijetnja stabilnosti Monarhije.
U tome se kontekstu iznosi prili~no odvàna spekulacija: budu}i da je projekt dvonarodnoga jezika izazvao negativne reakcije u obama narodima, pa na neki na~in i prouzro~io ja~anje antagonizma izme|u njih, mogu}e je da je projekt dobrodo{ao kao neutralizacija pritiska spram Be~a stvaranjem lokalnoga àri{ta sukoba. Posljedice manipulacija i kontroverzi bez sumnje se osje}aju i danas, a pogledi srpskih i hrvatskih jezikoslovaca na priblìavanja i razmicanja dvaju jezika i danas su daleko od suglasja.
Ako tezu o postojanju tzv. etni~kih i tzv. planskih jezika primijenimo na diskusiju o postojanju ili nepostojanju hrvatskoga, srpskoga, hrvatskoga ili srpskoga ili kojega drugog jezika, tada stvari mogu postati jasnije, tada se mòda mòe postaviti ideolo{ki neutralan temelj za daljnje rasprave. ^ini se naime da je ta stoljetna diskusija ~esto prelazila u iracionalne sfere upravo zato {to se nije razlikovalo izme|u promi{ljanja o ne~emu {to je organsko, prirodno, i o ne~emu {to je plansko, umjetno, stvoreno s posebnom svrhom. Autori knjige nazivaju Mareti}evo djelovanje na promicanju »hrvatskoga ili srpskoga knjìevnog jezika« kao standardnoga jezika za jùne Slavene u nekada{njoj Austro-Ugarskoj - jezi~nim planiranjem. Pokazali su da njegove misli o me|unarodnim planskim jezicima itekako korespondiraju s njegovim promi{ljanjem o planiranju regionalnoga me|unarodnog jezika kojemu je posvetio svoj profesionalni vijek. Zna~aj je ove male, ali vrijedne knjige u tome {to spa{ava od zaborava (uvjetovanoga bilo »malim jezikom«, bilo »marginalnom temom«) tekst koji je dugo bio smatran marginalnim djelom velikoga hrvatskog filologa, ali jo{ vi{e u tome {to njegovim posredstvom poziva na preispitivanje stavova, i o filologu, i o njegovu jezi~nome projektu.
Kristian Novak
You have requested "on-the-fly" machine translation of selected content from our databases. This functionality is provided solely for your convenience and is in no way intended to replace human translation. Show full disclaimer
Neither ProQuest nor its licensors make any representations or warranties with respect to the translations. The translations are automatically generated "AS IS" and "AS AVAILABLE" and are not retained in our systems. PROQUEST AND ITS LICENSORS SPECIFICALLY DISCLAIM ANY AND ALL EXPRESS OR IMPLIED WARRANTIES, INCLUDING WITHOUT LIMITATION, ANY WARRANTIES FOR AVAILABILITY, ACCURACY, TIMELINESS, COMPLETENESS, NON-INFRINGMENT, MERCHANTABILITY OR FITNESS FOR A PARTICULAR PURPOSE. Your use of the translations is subject to all use restrictions contained in your Electronic Products License Agreement and by using the translation functionality you agree to forgo any and all claims against ProQuest or its licensors for your use of the translation functionality and any output derived there from. Hide full disclaimer
Copyright Croatian Philological Society Jul 2016
Abstract
Velimir Piškorec with the cooperation of Sanje Janković. (2015). Tomo Maretić na raskrižju filologije i jezične politike [Corcoran at the intersection of philology and language policy]. Zagreb: Udruga zagrebačkih esperantista, 116 pp.
You have requested "on-the-fly" machine translation of selected content from our databases. This functionality is provided solely for your convenience and is in no way intended to replace human translation. Show full disclaimer
Neither ProQuest nor its licensors make any representations or warranties with respect to the translations. The translations are automatically generated "AS IS" and "AS AVAILABLE" and are not retained in our systems. PROQUEST AND ITS LICENSORS SPECIFICALLY DISCLAIM ANY AND ALL EXPRESS OR IMPLIED WARRANTIES, INCLUDING WITHOUT LIMITATION, ANY WARRANTIES FOR AVAILABILITY, ACCURACY, TIMELINESS, COMPLETENESS, NON-INFRINGMENT, MERCHANTABILITY OR FITNESS FOR A PARTICULAR PURPOSE. Your use of the translations is subject to all use restrictions contained in your Electronic Products License Agreement and by using the translation functionality you agree to forgo any and all claims against ProQuest or its licensors for your use of the translation functionality and any output derived there from. Hide full disclaimer