BOKELJI IZMEÐU BOKE I TRSTA/Boka - Kotorska Men Between The Bay of Kotor and Trieste

Headnote

UDK 908 Boka Kotorska

Izvorni znanstveni clanak

Original scientific paper

Sazetak

Odnosi Boke kotorske i Trsta pocinju biti intenzivniji tek u 19. stoljecu nakon propasti Mletacke Republike i s dolaskom austrijske vlasti u Boku.

Krajem 18. stoljeca Boka je imala oko 300 jedrenjaka. Godine 1805. imala je 400 brodova s patentom*, 290 brodova bez patenta i 3.000 pomoraca. Ali nakon Napoleonovih ratova, 1814. godine Boka spala je na 50 brodova s patentom i 221 brod bez patenta.

Austrija, koja je prije gospodarila samo Hrvatskim primorjem, Rijekom i Trstom, postala je gospodaricom cijele obale od Venecije do Budve. Austrijsko favoriziranje Trsta i osnutak parobrodarskoga drustva Austrijski Lloyd 1833. godine sa sjedistem u Trstu, kao prvoga, jedinog i najveceg parobrodarskog drustva na Jadranu, ucinilo je da Trst postane najrazvijenije pomorsko srediste na istocnoj obali Jadrana. Bokeljski vlasnici rasprodali su svoje jedrenjake, a njihovi sinovi poceli su raditi u Austrijskom Lloydu. Pa iako je taj brodar bio jedan od uzroka propasti bokeljskoga pomorstva, ipak su tako bokeljski pomorski kapetani pridonijeli njegovu procvatu.

U Trstu su sredinom 19. stoljeca cvjetale kuce bokeljskih obitelji Florio, Verona, Vizin, Tripkovic.

Summary

The relations of Boka Kotorska Bay and Trieste became more intensive just at the end of the 19th ct. after the fall of Venetian Republic and with the arrival of Austrian authorities in Boka Kotorska.

At the end of the 18th ct. Boka had about 300 sailing vessels. In 1805. there were 400 vessels with patent, 290 without patent and 3000 seafarers. After Napoleon wars in 1814. the number of vessels fell to 50 and just 221 vessel without patent.

Austria which governed just Croatian Coast, Rijeka and Trieste became the ruler of the whole coast from Venice to Budva. Austrian preference of Trieste and the foundation of steamship company Austrian Lloyd in 1833. with its seat in Trieste as the first, unique and the biggest steamship company at the Adriatic, made Trieste the most developed maritime center at the Eastern part of the Adriatic. The owners of Boka sold their sailing ships and their sons started working in Lloyd of Austria. Altough that steamship company was one of the causes of the fall of Boka Kotorska seafaring, however thus Boka Kotorska captains contributed to its flourishment.

In Trieste, around the middle of the 19th ct. there flourished the houses of Boka Kotorska families Florio, Verona, Vizin and Tripkovic.

1. Boka kotorska pocetkom 19. stoljeca

Boka Kotorska at the Beginning of the 19th Century

Pomorstvo Boke kotorske na samom pocetku 19. stoljeca je na vrhuncu, pa 1805. godine ima cak 400 patentiranih i 290 nepatentiranih brodova, 238 kapetana i vise od 3.000 mornara. Nositelji su intenzivne pomorske aktivnosti manja bokeljska mjesta, osobito Dobrota i Prcanj, ali i Perast. Pad Mletacke Republike posebno se lose odrazio na Perast jer je izgubio mnoge mletacke povlastice i zato je brze propadao i sporije se oporavljao. Pojedine trgovacke obitelji, kao: Florio, Lazari, Lukovic, Milin, Milosevic, Tripkovic, Verona, Visin i dr., osim sto dominiraju u pomorskom gospodarstvu Boke postaju sve poznatije i u svijetu. Prcanj, Dobrota i Perast dali su najvise brodova i kapetana.1

Medutim, Napoleonovi ratovi potpuno su izmijenili ekonomsko-politicku situaciju u Boki, pa je ona imala svega 50 patentiranih i 220 malih brodova. Austrija, koja je prije gospodarila samo Hrvatskim primorjem, Rijekom i Trstom, postala je gospodaricom cijele obale od Venecije do Budve. Novi cimbenici utjecu na novu ekonomsko- -politicku situaciju na istocnoj obali Jadrana u 19. stoljecu, a to su razvoj industrije i trgovine, kopnenoga prometa i pronalazak parnog stroja i, napokon, otvaranje Sueskoga kanala 1869. godine,2 sto je ponovno Mediteran ucinilo jednim od sredista svjetske trgovine.3

Pomorstvom i pomorskom trgovinom Dobrota je u 18. stoljecu postigla veliko blagostanje i visoku kulturu. Imala je najvise jedrenjaka u Boki. No, izmedu 1800. i 1814. godine izgubila je kapital u vrijednosti od oko 2 milijuna forinta, od cega porodica Tripkovic 400.000 forinta, a od svih mjesta u Boki najvise je nastradao Perast. Pa iako su pocetkom 19. stoljeca mnogi Dobrocani bili prisiljeni iseliti se uglavnom u Trst, ipak je Dobrota uspjela sama obnoviti svoju trgovacku mornaricu vec 1840-ih godina i odrzati je sve do kraja 19. stoljeca No, kako je to razdoblje odumiranja jedrenjaka i pojave parobroda, uskoro je nastupio nagli obrat, pa vec 1890. godine u Dobroti ima samo 8 brodova duge plovidbe, a 1902. godine propada i posljednji dobrotski, ujedno i posljednji bokeljski jedrenjak, bark Nemirna.4

Nakon propasti Venecije i kriznih vremena sto su slijedila, Prcanjani su vec u prvoj polovici 19. stoljeca ponovno pokusali podici svoju trgovacku mornaricu. Tako su 1844. godine imali 42 broda duge plovidbe i 9 brodova obalne polovidbe. U drugoj polovici 19. stoljeca Prcanj je imao 80 kapetana duge plovidbe, od cega je polovica bila aktivna.5 Medutim, obnova pomorstva i u Prcanju je bila usmjerena na jedrenjake. Tek mali broj prcanjskih brodovlasnika nabavio je parobrode. Ipak su se mnogi Prcanjani iselili u strane zemlje i vodili su dosta uspjesno pomorsko-trgovacke poslove. Medu njima svakako je bio najjaci Anton Lukovic; on je tad imao trgovacku kucu u Cardiffu, gdje je i zivio, a zatim su Spiro Visin, te Stanislav, Ilija i Tripo Florio i Blazo Verona - svi u Trstu.6

Bokelji su uspjeli ponovno podici svoju trgovacku mornaricu 1850-ih godina, pa je Boka izmedu 1850.- 1870. imala vise od 100 brodova, u cemu je Dobrota prednjacila. Dobrotski, prcanjski i peraski brodovlasnici zajednicki su pokusali sprijeciti katastrofu tako sto su 1858. godine osnovali u Dobroti brodarsko dionicko drustvo Società nazionale di assicurrazione marittima za osiguranje brodova. No, ono je prestalo s radom 1874. godine. Jedan od kljucnih razloga za propadanje bokeljskoga brodarstva bilo je uzdizanje jakoga pomorsko-trgovackog sredista u Trstu, u koji je Austrija ulagala golem kapital. Takvo stanje uzrokovalo je emigraciju velikog dijela bokeljskih trgovaca i pomoraca posebno u Trst, ali i u Veneciju, Bari, Brailu, Argentinu i drugdje.7

2. Austrijski Lloyd i Bokelji

Austrian Lloyd and Boka Kotorska Men

Parobrodarsko drustvo Austrijski Lloyd, sa sjedistem u Trstu, bilo je prvo i najvece parobrodarsko drustvo na Jadranu. Po uzoru na londonski Lloyd, ono je u Trstu 1833. godine osnovano, kao ustanova i zajednica pomorskih osiguratelja i privrednika. Svrha I. sekcije Austrijskog Lloyda bila je da trgovcima, osigurateljima i pomorcima dobavlja vijesti trgovacke i pomorske prirode. Vecina djelatnika ovoga drustva (kapetani i ostala posada na brodu) najvecim je dijelom potjecala iz Hrvatskog primorja, Istre, Losinja, Dalmacije i Boke kotorske. Nakon propasti svojih jedrenjaka bokeljski su pomorci poceli raditi u Austrijskom Lloydu, (a on je zapravo bio jedan od uzroka njihovoj propasti) pa su se mnoge bokeljske obitelji preselile u Trst. Uz pomoc bokeljskih pomoraca uspostavljene su Lloydove prve linije na Levantu, u Indiji, Kini i Japanu, tako da on velikim dijelom moze zahvaliti upravo Bokeljima za svoj procvat.8

Vec 1836. godine prosirena je djelatnost ovoga drustva na parobrode, pa je osnovana II. sekcija. S kapitalom od milijun forinta nabavljeno je prvih sest parobroda izgradenih u Engleskoj. Od 1852. godine izlazi sluzbeni glasnik Drustva Annuario marittimo u izdanju III. sekcije Austrijskog Lloyda. Podatci o mjestu rodenja i stanovanja kapetana i porucnika koji rade u Drustvu, mogu se pratiti tek od 1870. godine, kad se u godisnjaku pocinju navoditi njihova imena. Tako je po godinama iskazan postotak kadrova iz Boke kotorske: 9

- 1870. godine [arrow right] 33,5%,

- 1875. godine [arrow right] 25%,

- 1880. godine [arrow right] 28,5%,

- 1885. godine [arrow right] 24%,

- 1890. godine [arrow right] 22%,

- 1895.-1900. godine [arrow right] 22%.

U Austrijskom Lloydu 1870. godine zastupljeno je bilo oko 80% Hrvata, od cega 33,5% iz Boke. Tako doznajemo da su 1870. godine u njegovoj sluzbi bila dvojica kapetana iz Prcanja, i to Andrija Verona kao lucki kapetan Lloydova arsenala i Gaetan Florio kao zapovjednik.10

U razdoblju od 1869. do 1900. godine od ukupno 1.725 kapetana duge plovidbe koji su dobili patente u austrougarskoj trgovackoj mornarici, 193 Bokelja prosla su taj ispit, ili 11,2% od ukupnoga broja.11 Najvise ih je potjecalo iz Prcanja - 61, ili 50%, pa iz Dobrote - 51, ili 41,8%, i iz Kotora i Perasta po 10 kapetana, ili 5,1%. U tomu istom razdoblju 213 Bokelja dobilo je diplomu porucnika u trgovackoj mornarici od ukupno 1.892 porucnika u Austro-Ugarskoj, ili 11,2% ukupnoga broja.12

Za prethodna razdoblja teze je dobiti preciznije podatke, iako se podrijetlo kapetana moglo utvrditi vec pocetkom 1848. godine. Naime, te su godine lucki uredi dobili popis kapetana duge plovidbe u sluzbi Lloydova parobrodarskog drustva ovlastenih stalno ili u zamjeni na zapovijed drustvenih parobroda, Elenco nominativo dei Capni a lungo Corso in attualita di Servizio dell i. r. Lloyd Austriaco, autorizzati al Comando in effettività ed in via di sostituzione, de suoi Piroscafi. Popis sadrzava 40 kapetana duge plovidbe u svojstvu zapovjednika s naznakom mjesta rodenja, od kojih je petina bila iz Boke kotorske:13

- Pietro Marassi (Perzagno)

- Nicolo Iacuzzi (Perasto)

- Natale Franovich (Stolivo)

- Marco Florio qm. Biaggio (Perzagno)

- Marco Matticola Ballovich (Perasto)

- Nicolo Demattei di Giovanni (Cattaro)

- Andrea Verona (Perzagno)

- Michele Cipollovich (Perasto)

Buduci da su vec bili ugledni pomorci, ti najraniji Lloydovi kapetani iz Prcanja unaprijedeni su medu prve inspektore Drustva. Tako je austrijska Vlada povjerila kapetanu Andriji Veroni da organizira rijecnu plovidbu na rijeci Po, koju su takoder obavljali Lloydovi parobrodi.

U sljedecem razdoblju znatno je povecan broj Bokelja u sastavu nautickoga osoblja na parobrodima Lloydova drustva, a nekolicina je postigla i vrlo odgovorna mjesta u Upravi. Favorizirajuci luku Trst i njezino pomorstvo, posebno parobrodarstvo, Austrija je pokazivala ravnodusnost prema stanju trgovacke mornarice na ostalim dijelovima obale. Trst je tako, s potporom drzave i drzavnoga kapitala, puno lakse svladavao krizu i slom jedrenjaka duge plovidbe koji su nastupili 1880-ih godina. Austrijska je vlast trazila visoke i teske namete od Bokelja, umjesto da podupire razvoj bokeljskoga pomorstva. Razocarani, bokeljski su brodovlasnici od 1870. godine rasprodavali svoje jedrenjake, a njihovi su sinovi poceli raditi u Austrijskom Lloydu. Tako 1890-ih godina tu radi u isto vrijeme i po 40 kapetana samo iz Prcanja, medu kojima su bili najbrojniji iz roda Sbutega, njih 11.14

3. Pomorske prometne linije izmedu Trsta i Boke

Maritime Routes Between Trieste and Boka Kotorska

Pocetkom 19. stoljeca mnoge europske drzave uvele su parobrode. Tako je 1837. godine u prometu na Mediteranu zabiljezeno 70 parobroda. Najvise ih je imala Francuska (31), pa tek onda Austrija (14), Engleska (8), Napulj (6), Sardinija (4) i dr. Sto se tice redovitih prometnih veza morskim putem, Austrija je vec 1820. godine uspostavila redovitu pomorsku vezu Trst -Gruz - Krf, a od 1833. godine produzila ju je i do Patrasa. Tu je liniju odrzavala ratnim brodovima na jedra bivse austrijske ratne mornarice svakih 15 dana. Zeljela se privuci trgovina prema Trstu, iz kojega se kanio izvrsiti politicko-gospodarski prodor prema Bliskom i Dalekom istoku. Tek 1836. godine austrijska je ratna mornarica postavila na tu liniju novosagradeni drveni parobrod L'imperatrice Maria Anna.15

Carskom odlukom iz 1838. godine bilo je odredeno da strani parobrodi ne smiju obavljati kabotaznu plovidbu izmedu austrijskih luka, pa je otad Lloyd postao jedini brodar. Prvi Lloydov parobrod, Arciduca Lodovico, krenuo je iz Trsta 16. svibnja 1837. s 53 putnika do Istanbula. Donijevsi odluku da se i na Jadranu uvedu redovite linije, Lloyd je poceo graditi nove brodove, pa je u prvih deset godina svojega postojanja imao flotu od 24 parobroda. Do 1865. godine sagradio je stotinjak parobroda svih kategorija plovidbe.16

Kad je Lloyd 1837. godine sagradio svoj treci i cetvrti parobrod, Conte Kolowrat i Principe Metternich, oni su poceli probno ploviti po Jadranu sve do Kotora. Osim provjere nautickih i tehnickih svojstava brodova voznjom su se trebale ispitati i mogucnosti uspostave stalnih redovitih linija na istocnoj obali Jadrana - od Istre, preko Hrvatskoga primorja, Dalmacije do Boke kotorske. Probne su voznje pokazale dobre rezultate, pa je Lloyd dao sagraditi jos dva parobroda, Conte Mittrowsky i Barone Stürmer. Gazzetta di Zara pratila je najprije sporadicne, a onda i redovite dolaske i odlaske Lloydovih parobroda, i komentirala ih je. Tako u broju od 25. srpnja 1837. donosi da je jedan od prvih parobroda na istocnoj obali Jadrana pristao krajem srpnja s 18 putnika, a otputovao s 31 putnikom. Brod je jos pristao i u Splitu i Dubrovniku, a u Kotoru je ukrcao jos 54 putnika. Iz Zadra je nastavio s 33 putnika prema Trstu. Brodu je tada trebalo 80 sati da svlada 700 milja.17

Vec od 20. kolovoza 1838. Lloyd je poceo odrzavati redovitu liniju Trst - Dalmacija. Parobrod bi u ljetnim mjesecima imao dva, a u zimskim mjesecima (od 1. studenog do kraja veljace) samo jedno putovanje mjesecno. Iz Trsta se kretalo svakoga 5. i 20. u mjesecu u 18 sati. Brod bi se zaustavljao u: Malom Losinju, Zadru, Sibeniku, Splitu, Hvaru, Korculi, Dubrovniku i Kotoru. Prvo putovanje na toj liniji obavio je parobrod Baron Stürmer. Na svojemu prvom putovanju, vracajuci se prema Trstu, brod je stigao u Zadar 30. kolovoza s 84 putnika, a iz Zadra je krenuo u Mali Losinj i Trst sa 67 putnika. Zapovjednik drugoga Lloydova parobroda na Jadranu, Conte Kolowrata, koji je plovio na liniji Trst - Dubrovnik - Ancona - Krf, bio je kapetan Nikola Jacuzzi iz Perasta. Godine 1843. Lloyd je jos uvijek odrzavao istu dalmatinsku liniju, a liniju iz Trsta preko Losinja u ljetnim mjesecima odrzavali su parobrodi Conte Kolowrat i Baron Stürmer. 18

Sljedece, 1844. godine Lloyd je na Jadranu imao tri linije: Trst - Ancona, Venecija - Ancona i Trst - Dalmacija. Putovanje od Trsta do Kotora trajalo bi pet dana. Ne racunajuci zadrzavanje, brod bi na plovidbi proveo ukupno 49 sati. Putovanje od Trsta do Losinja trajalo je 12 sati, od Losinja do Zadra 6 sati, zatim Zadar - Sibenik 5 sati, Sibenik - Split 5 sati, Split - Hvar 3 sata, Hvar - Korcula 5 sati, Korcula - Dubrovnik 7 sati i Dubrovnik - Kotor 6 sati. Voznja preko Rijeke je trajala 7 sati duze, pa su bila velika kasnjenja. Od 1845. godine na longitudinalnoj liniji izostavljena je zato Rijeka, pa su obje mjesecne pruge isle samo preko Losinja. Godine 1846. Lloydovi su parobrodi obavili 26 putovanja po Dalmaciji.19

Gazzetta di Zara redovito prati dalmatinsku liniju, pa 19. rujna 1850. napada Lloyd da na prugu za Dalmaciju stavlja svoje najlosije brodove iako je ta linija najrentabilnija. Upozorava na lose stanje drvenoga parobroda Istria, sagradenoga 1837. godine pod imenom Conte Mittrovsky, pa apelira na direkciju Drustva da se »(...) ovaj brod koji nosi ime jedne plemenite provincije nece vise vidjeti u Dalmaciji!« Cini se da su kritike djelovale jer je Lloyd 1853. godine uveo nekoliko novih linija, prvenstveno na pruzi Trst - Kotor. Stovise, tu prugu pocinje odrzavati jednom u tjednu, a ne kao dotad dva puta mjesecno ljeti i jednom mjesecno zimi. Uz spomenute luke pristanka brod je doticao i Silbu, Makarsku i Meljine. Polazilo se svakoga utorka iz Trsta, u Zadar bi se stizalo u cetvrtak, u Split u petak, a u Kotor u subotu. Lloyd je uveo jos jednu novu liniju: Trst - Dalmacija - Albanija do Jonskih otoka, takoder jedanput tjedno. Ta pruga doticala bi: Zadar, Sibenik, Split, Milnu, Hvar, Gruz, Meljine (Kotor), Bar, Drac, Valonu, Krf i St. Maurn. Tad je osam dalmatinskih gradova imalo redovitu parobrodarsku vezu, neki i dvije, a Zadar cak i tri. Od 1862. godine pocelo se pristajati jos i u Supetru i Perastu, a od 1863. godine i u Trogiru, Visu i Budvi. Od te godine prometovalo se na glavnoj longitudinalnoj liniji Trst - Kotor tri puta tjedno.20

U samomu pocetku Lloyd nije znao uociti lokalne probleme i potrebe domacega trzista, pa tako ni potrebe male obalne plovidbe, koju je zapostavio, pa je zaostajala za dugom i velikom obalnom plovidbom. Na Sredozemlju su mu poceli konkurirati francuska, engleska i talijanska parobrodarska drustva, a u domacim vodama poceli su se pojavljivati privatni poduzetnici, kao sto su dva parobroda Bokelja u Trstu - Spiridona Gopcevica, kojega je Lloyd vrlo brzo uspio onemoguciti. Naime, u travnju 1851. godine Gopcevic je otvorio novu liniju Trst - Venecija po znatno nizim prijevoznim cijenama. Ali, na osnovi Postanskog zakona i Carskog ukaza, po kojima je samo Lloydu bila povjerena postanska sluzba, Gopcevic je bio istisnut. Usto je u kolovozu 1851. godine Lloydov parobrod Venezia udario u Gopcevicev parobrod Principe Stirbey, a po novinskim napisima iz Osservatore Dalmato, sudar je namjerno izazvan kako bi Gopcevic bio sasvim onesposobljen.21

Nakon nagodbe izmedu Austrije i Madarske 1867. godine, Lloyd postaje austrijsko drustvo. Na istocnoj obali Jadrana na svim glavnim linijama on je 1871. godine prevezao ukupno 128.724 putnika. Od 1874. godine odrzava longitudinalnu prugu do Kotora ne samo s polaskom iz Trsta nego i iz Rijeke. Te godine doticu se nove luke: Omis, Risan, Herceg Novi i Stari Grad na Hvaru (samo ljeti). U to je doba u Boki bilo povezano pet mjesta redovitom parobrodarskom vezom (Kotor, Herceg Novi, Risan, Perast i Meljine). Ukupni broj luka od 39 u 1874. godini povecao se 1879. godine na 56. Glavna linija Trst - Dalmacija doticala je 23, a Trst - Dalmacija - Albanija 26 luka. Razlog sto je Lloyd prosirivao svoje linije obicno je ipak bilo unistavanje konkurenata. Pocetkom 1881. godine, kad je Madarska osnovala drustvo Adria za medunarodnu trgovinu, sa sjedistem na Rijeci, Lloyd je pustio u promet i jednu brzu longitudinalnu prugu Trst - Kotor. Doticala je 12 luka. Na toj novoj pruzi prometovali su Lloydovi parobrodi Sultan, Nil i Stambul, a od Kotora do Splita putovalo se samo 28 sati, u usporedbi s dotadasnjih 56 sati. Do Kotora je i dalje isla linija Rijeka - Kotor.22

Pocetkom 1877. drustvo Florio iz Palerma otvara svojim parobrodom Cariddi liniju Ancona - Zadar. Putovanje je trajalo osam sati. Florio je dobio koncesiju za tu prugu na cetrnaest godina uz godisnju subvenciju od 45.000 lira. Godine 1881. osniva se novo talijansko brodarsko drustvo Navigazione Generale Italiana, sa sjedistem u Rimu i s kapitalom od 50 milijuna lira. Drustvo je nastalo fuzijom tadasnjih dvaju najvecih parobrodarskih drustava Italije, i to dijelom flote sicilijanskoga brodovlasnika Ignacija Florija pok. Vicenza i Genovezanina Rafaela Rubattinija. To novo drustvo nastavilo je odrzavati prijasnju jadransku liniju drustva Florio.23

Od 1892. godine, novim plovidbenim i postanskim ugovorom Lloyd je prestao biti poduzece za oba dijela Monarhije, pa Rijeka vise nije polazna luka ni za jednu Lloydovu prugu prema Dalmaciji. Prema tom ugovoru Lloyd je bio obvezan drzati na liniji Trst - Kotor i Trst - Dalmacija - Albanija brodove od najmanje 700 brt. Takoder je bio obvezan brzom prugom obaviti 52 putovanja u godini i na svakom putovanju (Trst - Kotor - Trst) trebalo je prevaliti ukupno 724 milje. Postanske linije Trst - Kotor i Trst - Dalmacija - Albanija bile su jednotjedne i dalje, ali prva je trebala prevaliti ukupno 889 milja, a druga 1.413 milja na svakom putovanju. Ugarsko- -hrvatsko parobrodarsko drustvo, koje se pojavilo odmah 1893. godine, tjedno je odrzavalo na liniji Rijeka - Kotor jednu brzu i dvije teretne pruge. Pocetkom 20. stoljeca to drustvo imalo je cetiri brze linije do Gruza ili Kotora, na kojima su plovili brzi parobrodi Gödöllö, Pannonia, Salona i Hungaria, brzinom izmedu 12 i 16 milja na sat.24

Najbolji parobrod Austrijskog Lloyda na pruzi Trst - Kotor od 1895. godine bio je Graf Würmbrand, izgraden od celika, dug 73,5 m, sirok 8,9 m. Kako su lokalni listovi bili zivo zainteresirani za sve dogadaje, tako su komentirali i prigovarali voznom redu te brze pruge, pa i dubrovacki list Crvena Hrvatska donosi: »Ko hoce da putuje, valja da se digne na 3 ure po ponoca i da otklapi u Gruz na noge, noseci sam prtljagu, jer u to doba nema ni kocija ni fakina. Ovo je konfort za buduce goste dubrovackog hotela Imperiala! Evala mudroj uredbi.« 25

Pocetkom 1901. godine Lloyd je zadrzao sve pruge. Godinu dana pred I. svjetski rat odrzavao je deset linija na Jadranu. Dva brza parobroda vozila su na brzim prugama. Kapetan B. Tripkovic bio je zapovjednik na jednomu od njih (Prinz Hohenlohe). Uvedena je bila i treca brza linija Trst - Dalmacija - Krf, brzine od 17 milja na sat. Te brze pruge na liniji Trst - Kotor pristajale su u sedam luka. Dalmatinsko-albanska linija pristajala je u trinaest luka, od cega sest u Albaniji i Grckoj. Nakon preinaka u Lloydovu voznom redu 1908. godine i Ugarsko-hrvatsko parobrodarsko drustvo provelo je izmjene, pa je putovanje iz Rijeke do Gruza trajalo 22, a do Kotora 26 sati. Vec tad je postojao sporazum izmedu Lloyda i drugih parobrodarskih drustava (Ugarsko- -hrvatsko parobrodarsko drustvo, Dubrovacka plovidba, Dalmatia) da za vozne karte I. klase za kruzna putovanja po Jadranu sva parobrodarska drustva imaju istu cijenu. U cijenu turisticke vozne karte bio je ukljucen i trosak od dva dana boravka u hotelu Imperial26 u Dubrovniku. Lloydovi parobrodi na linijama za Dalmaciju raspolagali su pocetkom 1914. godine na svojih sest brodova s ukupno 320 lezaja I. i 186 II. klase, dok III. klasa to nije imala.27

Brze su pruge obicno stizale u vece dalmatinske gradove nocu. Ujutro bi iz luka isplovili brodovi lokalnih linija, koji bi se rasprsili po manjim mjestima, a do veceri bi se vracali s teretom. Brzi bi parobrod nastavio putovati nocu.28

S pojavom novih drustava koja su imala manje parobrode, Lloyd je napustao sporedne pruge u Dalmaciji. Zadrzao je samo glavne, longitudinalne i neke teretno-putnicke. Najveci napredak u parobrodarskoj sluzbi Lloyd je ucinio uvodeci ekspresnu prugu brodom Graf Wurmbrand, koji je plovio brzinom od 17 nautickih milja na sat. Godine 1913. Lloyd ga je prodao parobrodarskom drustvu Tripkovic. Raznolika je bila sudbina Lloydovih brodova. Tako je brzi parobrod Baron Gautsch 13. kolovoza 1914. naisao na austrougarsku minu blizu Rovinja, kad su poginule 274 osobe, od cega 34 pomorca. Tom je prilikom poginula i Tereza Visin, rodena Verona, sa svojom kceri jedinicom.29

4. Istaknuti Bokelji u Trstu

Prominent Men of Boka Kotorska in Trieste

Vecina Bokelja u Trstu bavila se pomorstvom ili zanimanjima tijesno povezanima s pomorskom djelatnoscu. Jedan od istaknutijih Bokelja rodom iz Prcanja, koji je svoje djelovanje dijelom vezao i za Trst, bio je kapetan Ivo Visin (1806.-1868.). Odvazni kapetan Visin, svladavsi osnove pomorske vjestine u Boki, polozio je ispit za kapetana u Trstu.30 Kod brodograditelja Andrije Zanona na Rijeci 1850. godine narucio je brod dug 30 m, nosivosti 311 t, tipa brigantina s dva jarbola i kriznim jedrima. Naoruzao ga je s 2 topa. Jedrenjak Splendido, kako ga je nazvao, porinut je u more 8. listopada iste godine s brodogradilista Pul Peskarije. Na put oko svijeta Visin je krenuo 11. veljace 1852. iz Antwerpena, a vratio se u Trst 30. kolovoza 1859. Na brodu se nalazila malobrojna posada, njih 11, i vrlo skromna navigacijska sredstva. Putovanje oko svijeta trajalo je 7 godina, 6 mjeseci i 19 dana, prilikom cega je Visin sa Splendidom presao vise od 100.000 nautickih milja. Bio je to prvi brod pod austrijskom zastavom koji je oplovio svijet. Novine su danima donosile napise o njihovu putovanju i povratku. Za taj pothvat kapetan Ivo Visin bio je odlikovan viteskim krizem Franje Josipa i pocasnom bijelom zastavom. A opcina Trst proglasila ga je pocasnim gradaninom.31

Marko Blaz Florio, medu prvim pomorskim kapetanima u sluzbi Lloyda, pomagao je u uspostavi prvih parobrodarskih linija do Levanta, Indije, Kine i Japana. Spasio je 1851. godine brod Splendido svojega sunarodnjaka Iva Visina od nasukavanja u Dardanelima, na probnoj plovidbi prije putovanja oko svijeta. Za taj cin dobio je posebno priznanje od austrijske sredisnje Pomorske vlade.32

Najjaci prcanjski brodovlasnici u 19. stoljecu zivjeli su u Trstu. To su bili Spiro Visin te Stanislav, Ilija i Tripo Florio; pritom su Floriji tad raspolagali kapitalom od 4 milijuna forinta. Kapetani Ilija i Tripo Florio zajedno s Mihailom Vuceticem iz Baosica u Trstu osnovali su 1871. godine parobrodarsko drustvo Adria. U Engleskoj su kupili tri celicna broda - Risano, Narenta i Timavo, ali nisu dugo izdrzali. Vec 1878. godine unistila ih je konkurencija Austrijskog Lloyda, i on je otkupio njihove brodove.33

Poduzece poslovno udruzenih bokeljskih obitelji Visin i Florio u Trstu imalo je u drugoj polovici 19. stoljeca pet velikih jedrenjaka: navu Libertas34 i barkove Neptun, Columbus,35 Milinka i Ljubimka. Brodovlasnici Ilija Florio s 1/4, Tripun Blaza Florio s 1/4 i Karolina Visin s 2/4, svi iz Trsta, kupili su 1868. godine u Londonu jedrenjak King of Trumps za 3.670 £. U Trstu je registriran 1. ozujka 1869. kao Libertas. Vlasnicima je godisnje donosio dobit od oko 20.000 forinta. U rukama Bokelja ostao je 17 godina, a 28. travnja 1885. prodan je nekom Francuzu iz Marseillea.36

Pomorski kapetan iz Prcanja i brodovlasnik Stanislav Florio, zabiljezen je kao prvi mecena hrvatskom kiparu Ivanu Rendicu (1849.-1932.), pomogavsi mladomu umjetniku upisati umjetnicku skolu u Veneciji.37 Kapetan fregate Marko Eugen Florio (1827.-1906.), kontraadmiral u austrijskoj ratnoj mornarici, istaknuo se u pomorskoj bitki pod Visom 1866. godine kao zapovjednik austrijske korvete Erzherzog Friedrich. Za to je bio odlikovan vojnickim Ordenom Leopoldova reda za hrabrost.38

Filip Vidov Radonicic (1839.-1913.), kapetan bokeljskih jedrenjaka i Austrijskog Lloyda, zajedno s rodakom Josipom Radonicicem osnovao je 1891. godine parobrodarsko drustvo Bokeska plovidba, koja je parobrodima Kotor, Ercegnovi, Tivat i Risan obavljala lokalni promet u Boki kotorskoj. Brodovi su 1917. godine prodani tvrtki D. Tripkovic u Trstu. Naime Bozidar Tripkovic (1862.-1925.), pomorski kapetan i brodovlasnik, osnovao je parobrodarsko drustvo Tripkovic & Co., koje je s 14 parobroda duge i 2 velike obalne plovidbe i 1 tegljacem 1914. godine bilo najvece privatno drustvo u Austro-Ugarskoj.39

Spiridon Gopcevic (1807.-1861.), sin Krstov, istaknuti je clan pomorske obitelji podrijetlom iz Poda i Orahovca. Otac Krsto Gopcevic pocetkom 19. stoljeca prenio je svoje pomorsko-trgovacko poslovanje u Odesu, a od 1830. godine u Trstu se uspjesno bavio trgovinom. Sin Spiridon preuzeo je ocevo poslovanje u Trstu, baveci se gradnjom velikih i brzih brodova. Godine 1852. bio je najjaci trscanski brodovlasnik, s 22 jedrenjaka duge i velike obalne plovidbe, od kojih je 11 sagradeno u rijeckom brodogradilistu, i 2 manja broda. Istaknuo se svojim projektom za novu trscansku luku (Porto nuovo), a financijski je pomagao i obnovu rijeckoga brodogradilista. Za vrijeme Krimskoga rata propao je jer nije mogao izvesti kupljeno zito s Crnoga mora.40

Obitelj Dabcevic iz Dobrote dala je u 18. i 19. stoljecu 42 pomorca, od cega 12 kapetana. Najistaknutiji Marko (1855.-1949.), kapetan duge plovidbe, bio je komodor Austrijskoga Lloyda.41

Osim istaknutih pomoraca clanovi obitelji Verona u Trstu dali su znatne prinose i u drugim profesijama.42 Medu njima posebno su se izdvojili Niko i Anton Verona. Niko Verona (1866.-1944.) rodio se u Prcanju, a dugo je godina zivio u Trstu. Do 1918. godine radio je kao savjetnik Pomorske vlade u Trstu. Puno je pridonio u unapredenju pomorstva i socijalnoga polozaja pomoraca. Bio je direktor austrijskog drustva za unapredenje ribarstva i kulturu ribe i sef komisije za izradbu odredaba za pomorce (Seemannsordnung). Predavao je pomorsko i trgovacko pravo i mjenicno pravo na Trgovackoj i Nautickoj akademiji u Trstu. Bio je clan komisije za ispite kapetana duge plovidbe i porucnika trgovacke mornarice. Hrvatskim pomorcima dopustao je pismene radove na hrvatskomu umjesto na propisanomu talijanskom jeziku. Pomagao je siromasne i udovice pomoraca, nastojeci da se sto vise umnozi pomorsko-uboska zaklada za njihovu pomoc (Pio fondo di Marina). I nakon zavrsetka Prvoga svjetskog rata pokusao je iz Trsta pomagati unapredenju pomorstva Dalmacije i Boke. Objavio je udzbenike za pomorske skole (Nozioni di diritto marittimo), a sudjelovao je i na kodifikaciji pomorskoga prava.43

Anton Verona (1867.-1932.) rodio se u Herceg Novom. Studirao je pravo u Becu, Zagrebu i Grazu, a sluzbovao je u Kotoru, na Hvaru, u Imotskomu, Rovinju, Trstu i Becu. U Trstu je od 1904. godione radio na Pomorsko-trgovackom sudu. Pomorsko je pravo otad postalo njegova glavna preokupacija. Osim na Sudu, gdje se bavio praksom, Anton Verona predavao je pomorsko, trgovacko i mjenicno pravo i narodnu ekonomiju na trgovackom odjelu Trgovacke i Pomorske akademije u Trstu. Nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije, postavljen je za vijecnika Stola sedmorice u Zagrebu. U Zagrebu je na Pravnom fakultetu i Ekonomsko-komercijalnoj visokoj skoli predavao pomorsko pravo. Svojim radom stekao je i medunarodni ugled. Izmedu ostaloga, bio je izabrani sudac Medunarodne trgovacke komore u Parizu, a sudjelovao je i pri kodifikaciji medunarodnoga prava u Haagu. Osim djela o pomorskom pravu Anton Verona objavljivao je i knjizevne radove u zadarskim listovima Zori i Iskri, potpisujuci ih pseudonimom Bogomil Hrvatovski. Pod tim pseudonimom izislo je i njegovo najpoznatije djelo, popularna pripovijetka Grilovica.44

Blazo Verona, brodovlasnik u Trstu, bio je i clan tehnickog odbora klasifikacijskoga zavoda Austrijski Veritas od 1858. godine, kad je osnovan pa do 1881. godine. U to vrijeme (od 1875. do 1896. godine) kapetan je i brodovlasnik Tripo Florio bio clan uprave komisije tog zavoda.45

Kapetan Frano konte Viskovic (Perast, 1836. - Trst, 1905.) plovio je na bokeljskim jedrenjacima, a onda je, poput mnogih svojih sunarodnjaka, presao na parobrode Austrijskog Lloyda u Trstu. Zahvaljujuci svojim sposobnostima postao je glavni inspektor Lloyda. Bavio se i istrazivackim radom, pa je izumio ciklonograf (spravu za graficko prikazivanje ciklona), olujni kompas i dromoskopij (spravu za pretvaranje kurseva). Izdao je 1876. godine i udzbenik za Pomorsku akademiju u Trstu pod naslovom Manuale nautico di Meteorologia. Vrativsi se u mirovini u Perast, napisao je monografiju o Opatiji sv. Jurja na talijanskomu - Il monastero di San Giorgio sullo scoglio presso Perasto, tiskanu u Trstu 1904., i opsezno ilustrirano djelo pod naslovom Storia di Perasto dalla caduta della republica veneta al ritorno degli Austriaci, a i 1898. godine tiskao ga je u Trstu u tipografiji Austrijskoga Lloyda.46

Slikar marinist Bartul Ivankovic (Istanbul, 1815. - Trst, 1898.) podrijetlom je Bokelj iz Herceg Novoga. Po struci bio je kapetan duge plovidbe. U Trstu je zivio od 1849. godine do smrti. Slikao je razlicite prizore iz svakidasnjega pomorskog zivota na moru, u plovidbama i u lukama, jedrenje uz povoljan vjetar, krizanje, sidrenje, cekanje na vez, na sidristu, u luci. Brodove je smjestao u: vedre, olujne, hladne, sparne, kisovite, maglovite, snjezne, suncane atmosfere. Slikao je jedrenjake i parobrode tadasnjih pomorskih drustava i brodarskih zajednica iz Italije, Engleske, Turske, Francuske, Amerike. Ipak je najvise slikao brodove iz Boke kotorske, zatim jedrenjake i parobrode dubrovackoga kraja i Dalmacije, Hrvatskoga primorja i Istre.

Oko 400 sacuvanih Ivankovicevih slika dokumentira posljednju fazu jedrenjaka. Zbog preciznosti i vjernosti naslikanih brodova, opsezni rad ovoga najplodnijeg marinista 19. st. vazan je za pomorsku povijest kao kulturno-povijesni materijal od posebnog znacenja. Osim odlicnoga poznavanja brodogradevne djelatnosti trscanskih i istocnojadranskih brodogradilista 19. stoljeca Ivankovic je savrseno poznavao i suvremenu nauticku znanost i manevriranje jedrenjacima u plovidbi i u luci. Najcesci brodovi koje je slikao su bark, najtipicniji trgovacki jedrenjak u drugoj polovici 19. st. za plovidbu po svim morima i oceanima, zatim kosna goleta, nava, trabakula i kliper, najsavrseniji i najbrzi jedrenjak na svijetu, vrlo uskih i lijepih linija.

Redovito je radio u uljenoj tehnici. U dnu slike obicno se nalazi kratka legenda o brodu i kapetanu, a u donjemu je desnom kutu slikarev potpis - B. Ivancovich, s godinom izradbe. Radeci tamo po narudzbama, Ivankovicev je rad ovisio o ukusu narucitelja. Slikar ih je nastojao zadovoljiti jer je ovisio o njima - naime, s mnogobrojnom obitelji zivio je samo od prodaje svojih slika.47

Medu bokeljskim pomorcima koji su zivjeli u Trstu bio je i kapetan duge plovidbe Marko Radonicic (1785.- 1824.), rodom iz Dobrote, sin Tripa Tomova i Marije Ivanovic. Istaknuo se kao slikar amater, pocevsi slikati s 30 godina. U doba ratnih nemira pocetkom 19. stoljeca napustio je Boku. Vec 1807. godine nalazi se u Trstu, a napustio ga je 1820-tih. Otisao je u Panamu, gdje se, kao i u Trstu, bavio trgovackim poslovima. Krajem 1824. godine Marko Radonicic umro je u Panami u 39. godini zivota. Sacuvano je 16 njegovih radova, od kojih je 14 slika Kriznoga puta i dva portreta. Slike Kriznog puta potpisane su i datirane godinom 1817. i nalaze se u zupnoj crkvi Sv. Mateju u Dobroti. Portreti su radeni u kombiniranoj tehnici tempere i pastelne boje. Svojih 14 kompozicija Kriznoga puta Marko Radonicic najvjerojatnije je naslikao u Trstu.48

Bokelji kvalificirani u austrougarskoj trgovackoj mornarici za pomorske kapetane duge plovidbe u razdoblju od 1869. do 1900. godine:49

- Androvich Antonio di Giuseppe (Castelnuovo di Cat., 1884)

- Androvich Carlo di Gius. (Castelnuovo, 1873)

- Androvich Tom. di Giu. (Castlenuovo, 1870)

- Bellafusa Gior. fu Sim. (Lepetane, 1873)

- Berberovich Ales. fu Trifone (Morigno, 1888)

- Berberovich Daniele di Trifone (Morigno, 1879)

- Berberovich Marco di Cristoforo (Morigno, 1890)

- Berberovich Pietro di Trifone (Morigno, 1869)

- Berberovich Radoslao fu Teodoro (Morigno, 1869)

- Berguglian Eugenio di Natale (Perzagno, 1885)

- Berguglian Giovanni di Natale (Perzagno, 1881)

- Bernicevich Matteo di Luca (Perzagno, 1884)

- Bilaffer Amerigo D. di Diodato (Perzagno, 1878)

- Braticevich Matteo di Giuseppe (Perasto, 1882)

- Callugerovich Andrea di Aless. (Lustizza, 1877)

- Callugerovich Nicolò fu Aless. (Lustizza, 1884)

- Callugerovich Pietro fu Aless. (Lustizza, 1884)

- Camenarovich Antonio fu Giac. (Dobrota, 1883)

- Cipollovich Giovanni di Cristoforo (Perasto, 1898)

- Clacevich Filippo di Giorgio (Dobrota, 1881)

- Cossovich Ant. fu Spiridone (Dobrota, 1878)

- Cossovich Giuseppe fu Diodato (Dobrota, 1894)

- Cossovich Marco di Dioadato (Dobrota, 1887)

- Dabcevich Crist. fu Gius. (Dobrota, 1872)

- Dabcevich Marco fu Trifone (Dobrota, 1877)

- Dabinovich Paolo di Antonio (Dobrota, 1898)

- Dabinovich Cristof. di Gius. (Dobrota, 1873)

- Dabinovich Fortunato di Natale (Dobrota, 1883)

- Dabinovich Gius. di Cristoforo (Dobrota, 1888)

- Dabinovich Stefano fu Ant. (Dobrota, 1873)

- Dabovich Diodato fu Spiridone (Costagnizza, 1878)

- Damianovich Lazzaro di Filippo (Stolivo, 1897)

- Damianovich Matteo di Natale (Perzagno, 1885)

- Damianovich Vinc. fu Trif. (Perzagno, 1873)

- Danciulovich Giov. di Trifone (Perzagno, 1881)

- Dobrillovich Matt. di G. (Dobrota, 1872)

- Emer Michele di Fincezo (Perasto, 1869)

- Forti Trifone di Antonio (Cattaro, 1876)

- Franovich Michele fu Cristoforo (Stolivo inf., 1884)

- Franovich Michele fu Cristoforo (Stolivo, 1883)

- Gedovich Costantino di Trifone (Cattaro, 1878)

- Gellalia Demetrio di Antonio (Bianca, 1869)

- Gellalia Simeone di Ant. (Bianca, 1873)

- Gillovich Cristoforo di Luca (Cumbor?, 1879)

- Gilovich Elia fu Luca (Baosich, 1888)

- Ginovich Lazzaro di Matteo (Bianca, 1877)

- Giuratovich Trif. di G. (Perzagno, 1872)

- Giurcovich Andrea di Giov. (Risano, 1874)

- Giurgevich Gius. di Marino (Perzagno, 1876)

- Giurgevich Luigi di Nicolò (Perzagno, 1878)

- Giurgevich Paolo di Tom. (Perzagno, 1876)

- Giurgevich Trifone di Tom. (Perzagno, 1886)

- Giurgevich Vincenzo di Tomm. (Perzagno, 1879)

- Giurovich Andrea fu Pasquale (Perzagno, 1890)

- Giurovich Gius. N. fu Nicolò (Perzagno, 1875)

- Giurovich Graziano fu Ant. (Perzagno, 1883)

- Giurovich Nicolò fu Matteo (Perzagno, 1883)

- Gopcevich Basilio di Cristoforo (Orahovaz, 1873)

- Gopcevich Elia di Giovanni (Orahovaz, 1883)

- Grando Giorgio di Luca (Perzagno, 1880)

- Grando Giorgio fu Paolo (Perzagno, 1894)

- Grando Giuseppe di Luca (Perzagno, 1877)

- Iovanovich Dragomiro di Don Cost. (Cattaro, 1870)

- Iovanovich Stef. fu Bas. (Perasto, 1870)

- Ivellich Pietro di Simeone (Risano, 1874)

- Ivellich Vladimiro di Simeone (Risano, 1879)

- Jacobovich Ant. fu Marco (Stolivo, 1891)

- Jankovich Nicolò fu Ant. (Igalo, 1893)

- Kamenarovich Grego fu Gius. (Dobrota, 1888)

- Kamenarovich Ivan di Natale (Dobrota, 1896)

- Kamenarovich Marco fu Giac. (Dobrota, 1888)

- Kamenarovich Matteo di Ant. (Dobrota, 1888)

- Kamenarovich Emilio di Ant. (Dobrota, 1883)

- Kamenarovich Nicolò di Vito (Dobrota, 1887)

- Kamenarovich Vito di Paolo (Dobrota, 1883)

- Klacevich Elia di Andrea (Dobrota, 1895)

- Klacevich Marco di Andrea (Dobrota, 1896)

- Klacevich Paolo di Antonio (Dobrota, 1887)

- Komlenovich Pietro fu Basilio (Topla, 1876)

- Kovacevich Dussan di Vito (Cattaro, 1890)

- Lazzarevich Giorgio di Lazzaro (Perasto, 1896)

- Lazzari Andrea fu Franc. (Perzagno, 1874)

- Lucich Cristoforo di Antonio (Perasto, 1882)

- Lucich Spiridone di Giov. (Morigno, 1877)

- Lucovich Antonio fu Marco (Perzagno, 1869)

- Lucovich Bernardo di Marco (Perzagno, 1886)

- Lucovich Emilio di Marco (Perzagno, 1877)

- Lucovich Giov. di Antonio (Perzagno, 1876)

- Lucovich Giuseppe di Marco (Perzagno, 1875)

- Lucovich Silvio di Alessandro (Perzagno, 1878)

- Lucovich Vladislao fu Gius. (Perzagno, 1873)

- Mandich Dussan di Nicolò (Castelnuovo, 1881)

- Mandich Slavomiro fu Nicolò (Castelnuovo, 1888)

- Marassi Carlo fu Luca (Perzagno, 1882)

- Marassi Giuseppe di Luca (Perzagno, 1897)

- Marassi Pietro di Alessandro (Perzagno, 1879)

- Marinovich Agostino di Marco (Stolivo, 1883)

- Marovich Antonio fu Natale (Dobrota, 1881)

- Marovich Ljubomiro di Tomm. (Dobrota, 1890)

- Marovich Vito di Tommaso (Dobrota, 1882)

- Matcovich Costantino di Spirid. (Perzagno, 1878)

- Matcovich Trifone di Spiridone (Perzagno, 1890)

- Matovich Luca di Cristofor (Dobrota, 1900)

- Matovich Cristoforo fu Luca (Dobrota, 1874)

- Mazzarovich Ezio Gius. fu Vincenzo (Perasto, 1873)

- Meneghetti Paolo di Giov. (Perzagno, 1873)

- Miailovich Alessandro fu Spirid. (Perzagno, 1895)

- Miailovich Giac. di Nic. (Perzagno, 1870)

- Miailovich Milivoj di Spirid. (Perzagno, 1886)

- Migotti Domenico di Giacinto (Castelnuovo, 1880)

- Milissich Simeone di Nicolò (Podi, 1879)

- Milletich Giorgio di Spirid. (Perzagno, 1874)

- Nichetich Elia di Giovanni (Lepetane, 1887)

- Nicolich Marco di Ant. (Lastua, 1872)

- Nicolich Trifone di Andrea (Cattaro, 1869)

- Paprenizza Basilio di Alessandro (Risano, 1869)

- Pasinovich Ant. di Gior. (Dobrota, 1870)

- Pasinovich Emilio di Giovanni (Dobrota, 1898)

- Pasinovich Filippo di Giorgio (Dobrota, 1887)

- Pasinovich Pietro di G. (Dobrota, 1872)

- Peranovich Giorg. fu A. (Stolivo, 1872)

- Petovich Michele di Antonio (Mulla, 1878)

- Petricevich Nat. di Tri. (Dobrota, 1870)

- Petrovich Ferd. di Andrea (Cattaro, 1889)

- Pillich Tommaso di Giovanni (Castelnuovo, 1885)

- Radimiri Andrea di Filippo (Dobrota, 1882)

- Radimiri Ant. M. di Cristoforo (Dobrota, 1875)

- Radivovich Zoroslavo di Stefano (Cattaro, 1899)

- Radonicich Antonio di Giovanni (Dobrota, 1869)

- Radonicich Antonio fu Elia (Dobrota, 1887)

- Radonicich Cristoforo di Ant. (Dobrota, 1886)

- Radonicich Eugenio di Giov. (Dobrota, 1879)

- Radonicich Giuseppe fu Nat. (Dobrota, 1886)

- Radonicich Matteo di Giovanni (Dobrota, 1883)

- Radonicich Natale fu Diodato (Dobrota, 1886)

- Radonicich Nic. di Dio. (Dobrota, 1870)

- Russovich Sergio fu Michele (Podi, 1895)

- Sbutega Antonio fu Giuseppe (Perzagno, 1886)

- Sbutega Attilio di Ferdinando (Perzagno, 1884)

- Sbutega Costantino di Ferdin. (Perzagno, 1882)

- Sbutega Enrico fu Moisè (Perzagno, 1893)

- Sbutega Eugenio di Luigi (Perzagno, 1897)

- Sbutega Filippo di Cristoforo (Perzagno, 1892)

- Sbutega Giovanni di Luigi (Perzagno, 1891)

- Sbutega Giovanni fu Alessandro (Perzagno, 1890)

- Sbutega Giovanni fu Matteo (Perzagno, 1869)

- Sbutega Giuseppe Carlo di Moisè (Perzagno, 1869)

- Sbutega Giuseppe di Luigi (Perzagno, 1899)

- Sbutega Spiridone di Moisè (Perzagno, 1880)

- Sbutega Spiridone fu Aless. (Perzagno, 1883)

- Sbutega Trifone fu Antonio (Perzagno, 1896)

- Sbutega Vladisalo di Nicolò (Perzagno, 1895)

- Serovich Nicolò fu Nat. (Bianca, 1872)

- Sierkovich Ljubo fu Trifone (Sterp, Bocche di Cattaro, 1890)

- Simach Stanislao Paolo fu Gioavnni (Cattaro, 1900)

- Sirovich Andrea di Antonio (Perasto, 1869)

- Sirovich Giuseppe di Marco (Perasto, 1879)

- Ströll Edmondo di Giuseppe (Castelnuovo, 1883)

- Tomanovich Natale fu Andrea (Lepetane, 1879)

- Tomanovich Pie. di Nic. (Lepetane, 1870)

- Tomich Antonio di Trifone (Dobrota, 1895)

- Tomich Diodato di Nicolò (Dobrota, 1881)

- Tomicich Nicolò di Gius. (Perasto, 1873)

- Tripcovich Bozidar di Luca (Dobrota, 1889)

- Tripcovich Vladimiro fu Matteo (Dobrota, 1889)

- Tripcovich Andrea di Luca (Dobrota, 1882)

- Tripcovich Diodato di Antonio (Dobrota, 1885)

- Tripkovich Nicolò di Vincenzo (Teodo, 1894)

- Trojanovich Costantino di Filippo (Zaterdje- Cattaro, 1882)

- Ukropina Giorgio di Teodoro (Combur, 1888)

- Verona Annibale fu Tommaso (Perzagno, 1891)

- Verona Marco fu Luca (Perzagno, 1872)

- Verona Romelio di Alessandro (Perzagno, 1882)

- Vickovic Nicolò di Antonio (Dobrota, 1896)

- Vidovich Michele A. di Basilio (Cattaro, 1878)

- Visin Antonio fu Giuseppe (Perzagno, 1889)

- Visin Filippo fu Pasquale (Perzagno, 1873)

- Visin Luigi fu Giuseppe (Perzagno, 1897)

- Visin Nicolò fu Pasquale (Perzagno, 1873)

- Visin Pietro fu Giuseppe (Perzagno, 1882)

- Vucassovich Alessandro fu Marco (Orahovaz, 1869)

- Vucassovich Giorgio di Michele (Orahovaz, 1880)

- Vucassovich Marco di Luca (Orazovaz, 1875)

- Vucassovich Mic. di Bas. (Orahovaz, 1870)

- Vucassovich Nicolò fu Pietro (Orahovaz, 1874)

- Vulovich Piet. di Gior. (Dobrota, 1870)

- Xigga Marco di Luca (Stolivo, 1875)

- Xigga Spiridone fu Antonio (Stolivo, 1882)

- Zaputovich Gaspare di Trifone (Lepetane, 1882)

- Zlocovich Giorgio di Andrea (Bianca, 1889)

- Zlokovich Simeone fu Matteo (Bianca, 1894)

- Zurach Michele di Giorgio (Cattaro, 1883)

- Zurach Michele di Giorgio (Cattaro, 1884)

Footnote

* Brodovi koji posjeduju sve uredne dozvole za plovidbu.

1 Niko Lukovic, Postanak i razvitak trgovacke mornarice u Boki kotorskoj, Beograd, 1930.

2 Gradevinski inzenjer Anton Lukovic de Ascrivio (1815.-1881.) bio je suradnik Ferdinandu Lessepsu pri gradnji Sueskoga kanala. Rodio se u Prcanju, osnovnu skolu je pohadao u franjevackom samostanu u rodnomu mjestu, u Veneciji je zavrsio klasicne znanosti, a u Padovi se obrazovao u tehnickoj struci. Nakon zavrsenih studija, neko je vrijeme radio kao inzenjer u Veneciji, a sredinom 19. st. odselio se u Aleksandriju, u Egipat. Osim na gradnji Sueskog kanala Anton Lukovic radio je i na izgradnji luke u Aleksandriji. Izradio je i projekt o natapanju Egipta vodom iz Nila s pomocu parnih strojeva i regulaciju usca Neretve; medutim, oba su projekta ostala nerealizirana. Po njegovu nacrtu sagradena je tvrdava koja brani ulaz u aleksandrijsku luku. Prilikom te gradnje naisao je na 3 velika staroegipatska stupa, koja je na otvaranju Sueskoga kanala darovao austrijskom caru Franji Josipu I. Zauzvrat je nagraden nasljednim plemstvom «Lukovic de Ascrivio». (Isti, Prcanj, historijsko-estetski prikaz, Kotor, 1937.)

3 Bernard Stulli, Nase pomorstvo u proslosti, Djelo, 3/1948, 201-206; Niko Lukovic, Postanak i razvitak trgovacke mornarice u Boki Kotorskoj, Beograd, 1930; Pavao Butorac, Kulturna povijest grada Perasta. Perast, 1999.

4 Niko Lukovic, isto; Isti, Bark «Nemirna» posljednji bokeljski jedrenjak duge plovidbe, Godisnjak Pomorskog muzeja u Kotoru (dalje GPMK), Kotor, 1959, VIII, 163-170; Pavao Butorac, n. dj.

5 Niko Lukovic, Prcanj, historijsko-estetski prikaz, Kotor, 1937; Anton Botric, "Pomorska privreda Prcanja u proslosti (XVI-XIX st.)", u: 12 vjekova Bokeljske mornarice, Beograd 1972, 79-89, 84-89.

6Niko Lukovic, Prcanj, historijsko-estetski prikaz, Kotor, 1937, 122-123; Anton Botric, n.dj., 84-86.

7 Niko Lukovic, isto; 119; Anton Botric, n. dj., 89.

8 Niko Lukovic, isto; Anton Botric, isto

9 Stjepan Vekaric, "Austrijski Lloyd i nasi pomorci", Jugoslavenski mornar, br. 6., Split, 1952, 157; Radojica Barbalic, Nasi kapetani u sluzbi Lloydovog parobrodarskog drustva u prvoj deceniji njegovog djelovanja, GPMK, br. X, Kotor, 1962, 173-182.

10 Radojica Barbalic, n. dj., 176.

11 Vidi prilog: Bokelji kvalificirani u austrougarskoj trgovackoj mornarici za pomorske kapetane duge plovidbe u razdoblju od 1869. godine do 1900. godine.

12 Annuario marittimo, Trieste, 1869-1900.

13 Radojica Barbalic, n. dj., 178-180.

14 Niko Lukovic, Prcanj, historijsko-estetski prikaz, Kotor ,1937, 122-123; Anton Botric, n. dj., 89.

15 Oliver Fijo, Parobrodarstvo Dalmacije 1878.-1918., Zadar, 1962, 17.

16 Isto, 20-23, 124.

17 Isto, 21, 124.

18 Isto, 124-125.

19 Isto, 125-126.

20 Isto, 126-127.

21 Isto, 20-23.

22 Isto, 127-129.

23 Isto, 149, 152.

24 Isto, 131-132, 137-138.

25 M. Vidojevic, "Hotel «Imperial» pred sezdeset godina", Nase more br. 3, Dubrovnik, 1955, 123.

26 Iz dubrovacke luke Gruz moglo se doci u Imperial kocijama, pa su lokalne novine i to komentirale: »Hotel Imperial je pun stranih gostiju, a put od Gruza pun prasine. Gosti se cesce setaju u kocijam, za njima se valjaju oblaci ovoga praha, sto je neugodno njima, a jos vise dubrovackome gradanstvu, koje se obicno pjeske seta. Pitamo opcinu: zasto ne polijeva? « (Crvena Hrvatska, br. 12, Dubrovnik, 20. III. 1897, 3.)

27 Oliver Fijo, n. dj., 132-134, 138.

28 Isto, 140.

29 Isto, 175, 182; Niko Lukovic, Prcanj, historijsko-estetski prikaz, Kotor, 1937, 300.

30 U Prcanju je u drugoj polovici 18. st. i u prvoj polovici 19. st. bila organizirana privatna pomorska skola u Samostanu sv. Nikole. Nastavu su odrzavali franjevci i kapetani. Tu je skolu zavrsio i kapetan Ivo Visin. Vec od 16. st. u Boki su postojale privatne pomorske skole, najprije u Perastu, pa Kotoru, Prcanju, Dobroti i Herceg Novom. Dotad je Bratovstina pomoraca, sa sjedistem u Kotoru, sluzila umjesto skole. U 17. st. u Perastu je privatnu pomorsku skolu drzao Marko Martinovic (1663.- 1716.), matematicar i nauticar. Medu onima koji su pohadali privatnu pomorsku skolu u Perastu, bio je i Julije Balovic (1672.-1727.), autor najpoznatijega pomorskog prirucnika s kraja 17. st. Pratiche schrivaneschae. Osim sto je sluzio za izobrazbu brodskih pisara prirucnik je vazan i po tomu sto je imao usporedni rjecnik na vise jezika. Perast je dao i znamenitoga hidrografa i kartografa Antuna Grubasa. Zivio je u Veneciji u 18. st. i u prvoj polovici 19. st. Prvi je strucno opisao Jadransko more i sastavio prve nauticke karte za plovidbu po Jadranu. Njegov prirucnik za plovidbu po Jadranskomu moru Nuovo costiere del mare Adriatico dozivio je 4 izdanja u 20 godina od 1833. godine, kad je prvi put tiskan u Veneciji. Nakon sto je u Kotoru 1851. godine utemeljena javna, tj. Drzavna nauticka skola, nazvana imenom Marka Martinovica, najvecega pomorskog pedagoga u Boki kotorskoj, dotadasnje privatne skole prestale su djelovati.

31 Milos Lipovac, "Ivo Visin", 12 vjekova Bokeljske mornarice, Beograd, 1972; isti, "Kapetan Ivo Visin o svom putovanju oko svijeta", GPMK VIII, Kotor, 1959,; isti,"Putovanje kap. Visina oko svijeta", GPMK I., Kotor 1952,

32 Florio, u: Hrvatski biografski leksikon (dalje HBL) 4: E-Gm, Zagreb, 1998, 302-303.

33 Niko Lukovic, Prcanj, historijsko-estetski prikaz, Kotor, 1937, 114, 122- 123; Anton Botric, n. dj., 79-89, 84-86.

34 Jedrenjak Libertas, jedan od najvecih i najluksuznijih bokeljskih jedrenjaka, imao je 12 putnickih kabina i 679 t. Jedno vrijeme kapetan Libertasa bio je Filip Visin, koji je 1873. godine dobio diplomu na Austrijskom Lloydu za kapetana duge plovidbe. (Niko Lukovic, "Jedna zanimljiva galerija portreta pomorskih kapetana", GPMK XVI, Kotor 1968, , 223-233; Annuario marittimo per l'anno 1874, Trieste 1874, 224.)

35 Kapetan Niko Visin, zapovjednik broda Columbus, uspio je svojom velikom umjesnoscu spasiti brod u oluji 1879. godine na Atlantskom oceanu, nakon sto je Columbus dosao u opasan polozaj jer je teret pao na jednu stranu. Taj prizor naslikao je Louis Roux, slikar marinist iz Marseillesa. (Niko Lukovic, "Jedna zanimljiva galerija portreta pomorskih kapetana", GPMK XVI, Kotor 1968, 223-233, 230).

36 Vesna Beric-Ðukic; Radmila Sevic, Prilog istoriji bokeljskog pomorstva u XIX veku, GPMK XXXIII-XXXIV, Kotor, 1985.-1986, 129-145.

37 Niko Lukovic, Prcanj, historijsko-estetski prikaz, Kotor, 1937, 164.

38 Ignjatije Zlokovic, Kontraadmiral Marko Florio, Viska bitka, Zadar, 1967, 71-75.

39 "Bokeska plovidba", u: Pomorski leksikon, Zagreb, 1990, 86.

40 "Gopcevic", u: HBL 5: Gn-H Zagreb, 2002, 46-47.

41 Pomorski leksikon, Zagreb, 1990, 158, 947.

42 Verone su osim u rodnom mjestu Prcanju i u Trstu djelovali i drugdje po svijetu. U 19. st. mogli su se naci u trgovini i pomorstvu u juznoj Rusiji i u Rumunjskoj, gdje je kapetan Frano Spirov Verona bio jedan od organizatora rumunjske trgovacke mornarice. Iz loze Verona u Rumunjskoj potjecu pjesnikinja na francuskom jeziku Ida Verona i njezin brat slikar Artur Verona, za zivota jedan od najcjenjenijih slikara u Rumunjskoj. (Niko Lukovic, Prcanj, historijsko-estetski prikaz, Kotor, 1937, 123, 256-263.)

43 Niko Lukovic, isto, 253-256.

44 Isto, 248-253.

45 Anton Botric, n. dj., 79-89, 84.

46 Anton Milosevic, "Kapetan Frano konte Viskovic", GPMK VII, Kotor, 1958, 293-296.

47 Josip Luetic, Kap. B. Ivankovic, najistaknutiji portretist nasih jedrenjaka, Zavod za historijska istrazivanja pomorstva juzne Dalmacije JAZU, Dubrovnik, 1974; isti, Kap. Bazi Ivankovic, nas istaknuti slikar jedrenjaka u 19. st., Pomorski zbornik, II., JAZU, Zagreb, 1962, 1891-1895; isti, "Prilog o slikaru brodova Ivankovicu", Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 13, Split, 1961, 298-306; Ignjatije Zlokovic, "Tragom slikara Ivankovica", GPMK VII, Kotor, 1958, 297-302; Vanda Ekl, "More - tema i sadrzaj naseg slikarstva", Pomorski zbornik JAZU, I. (1962) Zagreb, 532.

48 Milos Milosevic, "Nekoliko arhivskih podataka o slikaru Marku Radonicicu iz Dobrote", Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, br. 13 Split, 1961.

49 Annuario marittimo, Trieste 1869-1900.

References

Literatura

References

- Annuario marittimo per l'anno 1869-, Trieste, [1869-1900]

- Barbalic, Radojica. »Nasi kapetani u sluzbi Lloydovog parobrodarskog drustva u prvoj deceniji njegovog djelovanja«.Godisnjak Pomorskog muzeja u Kotoru X (1962): 173- 182.

- Beric-Ðukic, Vesna; Sevic, Radmila. »Prilog istoriji bokeljskog pomorstva u XIX veku«.Godisnjak Pomorskog muzeja u Kotoru XXXIII-XXXIV (1985.-1986): 129- 145.

- Botric, Anton. »Pomorska privreda Prcanja u proslosti (XVI-XIX st.)«, u: 12 vjekova Bokeljske mornarice, Beograd: Monos 1972: 79-89.

- Butorac, Pavao. Kulturna povijest grada Perasta. Perast: Gospa od Skrpjela, 1999.

- Crvena Hrvatska, br. 12, Dubrovnik, 20. III. 1897., 3.

- Ekl, Vanda. »More - tema i sadrzaj naseg slikarstva«. Pomorski zbornik I JAZU. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1962: 532.

- Fijo, Oliver. Parobrodarstvo Dalmacije 1878.-1918., Zadar: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1962.

- Hrvatski biografski leksikon 4: E-Gm, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleza", 1998.

- Hrvatski biografski leksikon 5: Gn-H Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleza", 2002.

- Lipovac, Milos. »Ivo Visin«. u: 12 vjekova Bokeljske mornarice, Beograd: Monos 1972.

- Lipovac, Milos. »Kapetan Ivo Visin o svom putovanju oko svijeta«.Godisnjak Pomorskog muzeja u Kotoru VIII (1959).

- Lipovac, Milos. »Putovanje kap. Visina oko svijeta«.Godisnjak Pomorskog muzeja u Kotoru I (1952).

- Luetic, Josip. »Kap. Bazi Ivankovic, nas istaknuti slikar jedrenjaka u 19. st«. Pomorski zbornik II JAZU. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1962: 1891-1895.

- Luetic, Josip. »Prilog o slikaru brodova Ivankovicu«. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 13 (1961): 298-306

- Luetic, Josip. Kap. B. Ivankovic: najistaknutiji portretist nasih jedrenjaka. Dubrovnik: Zavod za historijska istrazivanja pomorstva juzne Dalmacije JAZU, 1974

- Lukovic, Niko. »Bark «Nemirna» posljednji bokeljski jedrenjak duge plovidbe«, Godisnjak Pomorskog muzeja u Kotoru VIII (1959): 163-170.

- Lukovic, Niko. »Jedna zanimljiva galerija portreta pomorskih kapetana«.Godisnjak Pomorskog muzeja u Kotoru XVI (1968): 223-233

- Lukovic, Niko. Postanak i razvitak trgovacke mornarice u Boki Kotorskoj, Beograd 1930.

- Lukovic, Niko. Prcanj, historijsko-estetski prikaz, Kotor 1937

- Milosevic, Anton. »Kapetan Frano konte Viskovic«.Godisnjak Pomorskog muzeja u Kotoru VII (1958): 293-296.

- Milosevic, Milos. »Nekoliko arhivskih podataka o slikaru Marku Radonicicu iz Dobrote«. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 13 (1961).

- Pomorski leksikon, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleza", 1990.

- Stulli, Bernard. »Nase pomorstvo u proslosti«.Djelo 3 (1948).

- Vekaric, Stjepan. »Austrijski Lloyd i nasi pomorci«. Jugoslavenski mornar 6 (1952): 157.

- Vidojevic, M. »Hotel «Imperial» pred sezdeset godina«. Nase more 3 (1955): 123.

- Zlokovic, Ignjatije. »Kontraadmiral Marko Florio«. u: Viska bitka: : povodom 100- godisnjice, 1866-1966. Zadar, 1967: 71-75.

- Zlokovic, Ignjatije. »Tragom slikara Ivankovica«.Godisnjak Pomorskog muzeja u Kotoru VII (1958): 297-302

Rukopis primljen: 15.3.2006.